Kolumna

Oproštajni espresso: Zbogom dragi čitatelji

Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Foto: Davorin Višnjić/PIXSELL
Predstavljanje knjige "Kratki espresso" Nine Raspudića
29.05.2020.
u 09:44
Jedno poglavlje je zatvoreno, ali „stroj“ koji je od 2009. spravljao Kratki espresso, na drugom mjestu i na druge načine, radit će i dalje
Pogledaj originalni članak

Počelo je, sad već davne, 2009. godine. Večernji list je želio ojačati subotnji prilog Obzor i kontaktirao je niz osoba, uglavnom mlađih ljudi iz akademskog miljea, i ponudio im suradnju. Malo prije toga sam doktorirao, imao višak vremena i energije, te izvjesno medijsko i autorsko iskustvo. Prvi put sam se našao pred zadatkom pisanja u redovitom ritmu. Prihvatio sam pretpostavljajući da ću napisati desetak tekstova na meni bliske teme i da će to biti to. Većini tada uključenih autora doista se tako i dogodilo, jer različitim ljudima odgovaraju različiti formati i ritmovi. No moja kolumna je spontano išla dalje. Teme su se širile, početni dvotjedni ritam prešao u tjedni, potom se kolumna prebacila na petak i išla tim danom do danas. 

Osvrćući se sada unatrag, znakovito je da mi kroz sve te godine nikada nije ponestalo tema. Nijednom se nisam našao pred praznim ekranom pitajući se – jadan ja, o čemu bih pisao? To je za kolumnista dobra vijest, ali za društvo u cjelini loša, jer je u skladu s kletvom – „dabogda živio u zanimljiva vremena“. A u nas je uvijek zanimljivo. Ne znam o čemu bih pisao svaki tjedan da živim u uređenoj Švicarskoj ili Švedskoj, niti žalim za tim, tu smo i tu nam se boriti.

Iako su me stariji i iskusniji upozoravali da budem svjestan kako je svatko hit jednu-dvije sezone i da čitatelji, kao što se brzo okupe, tako i nestanu, s Espressom nije bilo tako. Čitateljstvo je raslo do samoga kraja. Našao sam formu koja mi je odgovarala, uspio sam pogoditi ton, pisao sam s lakoćom. S godinama mi je sjesti za kompjuter u srijedu navečer postao dio života.

Tjedni ritam pisanja kolumne me disciplinirao i natjerao da sustavno pratim politiku, domaću i stranu, ali brojne druge društvene fenomene, koji bi mi inače promicali. U mnogim stvarima sam se kroz taj kolumnistički rad i samoobrazovao.

Stručnjaci otkrivaju

Roditeljstvo u doba korone: Povratak u novo normalno uz korisne strane novih tehnologija

Ida Prester otkriva kako joj je dijete naučilo slova preko aplikacije za vrijeme pandemije, a njoj je tehnologija doslovno spasila život! O izazovima roditeljstva u ovo izvanredno vrijeme razgovarali smo i s prof. dr. Gordanom Kuterovac Jagodić, pročelnicom Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i dr. Rankom Rajovićem, dugogodišnjim članom Odbora za darovite međunarodne udruge Mensa i UNICEF-ovim suradnikom na projektu ranog poticanja intelektualnog razvoja djece, te osnivačem Odsjeka za darovite Nikola Tesla Centra

Pogrešan je dojam da sam pisao samo o politici. Najsretniji sam bio kad sam se mogao baviti drugim temama, a bilo je tu svega, od pet kolumni o nogometu za Svjetskog prvenstva u Rusiji, gdje naravno ne pišem o formacijama i taktici, već o nogometu kao složenom političkom, ekonomskom, kulturnom, mitskom, identitetskom pa i parareligioznom fenomenu iz kojeg, kao iz  nekog mikrosvijeta, možemo puno naučiti i o „stvarnom“ svijetu, pa do tri putopisne kolumne o Siciliji prošlog ljeta. Pisao sam o svakome ali i o Nikome, tako sam jednu kolumnu posvetio onoj začudnoj kategoriji u istraživanju javnog mnijenja, kada ljudi na pitanje – tko vam je najdraži političar, odgovore: Nitko. Često bi Nitko završio na prvom mjestu, ispred predsjednice i premijera pa sam se pitao kakav je taj Nitko i što se sve u njega projicira.

Svijet medija se u proteklih 11 godina potpuno promijenio. Informacije su trenutno dostupne svima. No u poplavi istih vijesti na svim medijima, dodatnu težinu dobiva njihova suvisla interpretacija, autorski tekst, utemeljen stav. Sporost papirnate novine u odnosu na nove medije javila mi se kao problem samo jednom. Pred predsjedničke izbore 2014. špekuliralo se o kandidaturi Kolinde Grabar Kitarović, no ona nikako da je potvrdi ili opovrgne. Napisao sam tada kolumnu pod naslovom "Kolinda se još nije kandidirala, a kad će ne znamo" aludirajući na kultnu crnogorsku seriju o Đekni. Pošaljem tekst nešto ranije, u četvrtak u podne i odem u centar grada. U tri me zovu iz uredništva – Nino, Kolinda objavila kandidaturu! Sad zamislite bruku, u petak ujutro čitaju moj tekst o oklijevanju s kandidaturom, a ona već pola dana objavljena i obilno iskomentirana na bržim medijima. Tada sam iz tramvaja, iz glave, diktirao izmjene u zadnji čas i spasio se, točnije, sačuvao iluziju aktualnosti tiskanog na papiru. Ali papirnata novina, s druge strane, ima svoje čari koje nijedan drugi medij nema.

Ljudi su čitali Kratki espresso petkom uz kavu, najčešće u kafiću, toj temeljnoj instituciji naše političke javnosti. Uz kratki espresso u kafiću Koralj pored tadašnje redakcije Večernjaka 2009. sam i dogovorio kolumnu. Na pitanje urednika - kako će se rubrika zvati, pogledao ispred sebe i rekao – "Kratki espresso". To ne znači da bih je nazvao "gorki pelin" da sam tom prilikom pio žesticu. Odlučio sam se za taj naziv zbog talijanističke crte koja mi je važna, lakoće, ali i svijesti da je kava racionalističko piće koje razbuđuje i bistri um. Nije ni čudo da se kultura ispijanja kave i kavana širi Europom u 18. stoljeću u vrijeme prosvjetiteljstva. Laskao sam sebi da se za spremiti kratki espresso (tal. ristretto) treba samljeti puno kave (znanja i iskustva) pa pod jakim mentalnim pritiskom pustiti vodu bistre misli da bi se dobio kratki finalni proizvod koji razbuđuje i bistri um. Za neke je to bila odurna doljevuša, ali iz nekog razloga je nisu ignorirali. Takvi će sada odahnuti. 

No važniji su mi oni drugi, moji vjerni čitatelji, kojima zahvaljujem na podršci. Jedno poglavlje je zatvoreno, ali „stroj“ koji je od 2009. spravljao Kratki espresso, na drugom mjestu i na druge načine, radit će i dalje.

ISTRAŽUJEMO

Kako početi investirati i planirati mirovnu? Evo zašto o tome trebate razmišljati već u dvadesetima

Rano počnite planirati mirovinu, pametno birajte investicije i budite dosljedni u svojim financijskim odlukama kako biste uživali u financijski stabilnijoj budućnosti, poručuju financijski stručnjaci i savjetuju početi sa štednjom već od prvog zaposlenja. Međutim, kako početi investirati i planirati mirovinu kada nam se teško uopće zamisliti u budućnosti, pogotovo ako smo tek u dvadesetima?

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 136

DU
Deleted user
12:59 29.05.2020.

Nedostajat će mi umišljeno piskaralo prosječnih umnih snaga.

KM
ko_munjara
14:13 29.05.2020.

Zbogom, nisam te ni čitao.

Avatar NenadNikolic
NenadNikolic
11:39 29.05.2020.

Intelektualna kolumna za široke mase koja se bavila raznim stvarima. Ponekad i neiskrena, kako dolikuje kršnom sinu. Ali nadasve pitko pisana da bi riječ rekao. Ne dijelim političke stavove gospodina Raspudića. Oni su po meni zastarjeli u vremenu i prostoru, jedino se u našem okruženju još drže. I imaju dobru prođu. Raspudić se svojim stavovima svrstao uz bok Penavi, Čoviću, Mati Bobanu ... koji isto misle ali nisu u stanju to tako ljepše napisati poput Raspudića. U krajnjoj liniji Raspudić je svoje uradio, profesor je talijanistike na fakultetu u Zagrebu a upravo je Italija uradila presudan utjecaj na cjelokupnu hrvatsku kulturu. Učinio je i novi korak u privatnom životu. Sada je našao sljedbenike u Mostu i politički se angažirao. Što god bilo, želim mu sretan privatni život, dobro zdravlje i dobre živce. I nadam se da će u neko buduće vrijeme nastaviti s tekstovima kako bude bilo dolično njegovom obrazovanju ali i godinama koje će sigurno donijeti i zrna dodatne mudrosti.