Treća godišnjica od izbora s kojih je HDZ uskočio u vlast prošla je gotovo nezamijećeno. Tadašnji izborni pobjednik, šef Vlade Sanader, tek je jednom javno spomenuo tu obljetnicu, ali s mjerom koja je bila daleko od prigodničarskog naglašavanja uspjeha, kakvim se političari u tim prilikama obično služe.
Sanader ovih dana nije odveć raspoložen i to je jasno. Dvije teške okolnosti simultano su se srušile na pleća vladajućih. Koliko god da se trudili, a zapravo se pri tome nisu polomili, oni još nisu uspjeli uvjeriti širu javnost da procesuiranje Glavaša nije inspirirano politikom. I tek se tu i tamo probija tumačenje da je situacija zapravo bila obrnuta, da politika jednostavno više nije mogla štititi Glavaša od istraga zbog ubojstava civila u Osijeku početkom 90-ih.
Druga nevolja koja je snašla vladajuće svakako je priča o eventualnoj izbornoj prijevari, za koju su se i lijeva i desna opozicija HDZ-a danas puno žešće uhvatile nego u vrijeme izbornog sabora HDZ-a, kad smo svi zajedno promatrali paradiranje Borbaševih junaka u crnim uniformama Koncertnom dvoranom "Lisinski". I kad je šira javnost uglavnom bila na strani izbornog ishoda.
HDZ se nije poslužio vjerojatno jedinom efikasnom taktikom koja se primjenjuje u takvim situacijama. Sanader nije glavom i bradom stao pred javnost s jasnom porukom, recimo, da odgovorna vlast mora biti spremna na svakakve udarce, da ne može žrtvovati pravnu državu za svoje stranačke probitke i da u nekim situacijama jednostavno mora ostati principijelna iako joj se to može osvetiti na izborima. Sanaderu se ta metoda vjerojatno učinila odveć riskantnom i tako šteta još nije ograničena.
Unatoč svemu, vladajući ne stoji loše. Prema Pulsovoj terenskoj anketi, za koju se smatra da najbolje prodire do duše birača, HDZ je i dalje u istoj prednosti pred SDP-om kao i prošlog mjeseca. Stabilnu jezgru HDZ-ovih birača nisu destabilizirale optužbe na račun stranke. I HDZ je, čini se, spremno dočekao razlaz s tihim partnerom HSP-om, pa se intenzivirana suradnja s HSU-om, IDS-om i SDSS-om sad pokazuje kao dobra investicija.
Ipak, Sanaderova većina ubuduće će biti puno tješnja nego dosad, morat će paziti na dobro zdravlje i raspoloženje svakog zastupnika koji mu osigurava kvorum, iako i predsjednik države Mesić staje na njegovu stranu kad potvrđuje da vladajući još imaju dovoljno ruku u parlamentu i da nema potrebe za ranijim izborima.
Unutar vladajuće stranke na sve se gleda kao na lošu fazu, kao da je riječ o podudarnosti loših okolnosti koja će proći. Ostaje se pri tome da izbori budu potkraj iduće godine, pri čemu se vjerojatno računa da će veće mirovine i plaće do tada pribaviti još nešto glasova, a da se glavna opozicijska stranka u međuvremenu neće riješiti slabih točaka. U jednom detalju situacija je ipak bitno drukčija nego prije, recimo, godinu dana.
Tada se činilo da je velika koncentracija potencijalnih koalicijskih partnera pred vratima HDZ-a, a da je Račanov hodnik prazan. Sada je međutim jasno da u Sanaderovom hodniku više nema HSP-a (ako Đapić ostane dosljedan), a i da neke druge koalicijske varijante nisu pod sretnim zvijezdama. Kad je došao moment javnog izjašnjavanja o Glavaševu imunitetu zbog sumnji na ratne zločine, HSS i HSLS izostaju iz sabornice, čime se HSS potvrđuje kao desničarska, a HSLS kao nepredvidiva stranka.
Na treću obljetnicu izborne pobjede bilo je, dakle, malo razloga za slavlje. Sanader je tu obljetnicu spomenuo samo u društvu s Hrvatskom strankom umirovljenika, u čemu ima neke simbolike. Umirovljenici mu neće otkazati savez kao što su to učinili pravaši.