U tihoj, zelenoj oazi istočne Slovenije, u općini Podčetrtek, tik uz granicu s Hrvatskom, stoji zdanje koje je u svojih tisuću godina postojanja promijenilo više lica nego ijedna hollywoodska zvijezda. Samostan Olimje, nekoć moćna utvrda, zatim renesansni dvorac, potom samostan, pa ponovno dvorac, a u novije vrijeme opet dom redovnika, mjesto je na kojem se povijest osjeća u svakom kamenu. Danas privlači hodočasnike u potrazi za mirom, ljubitelje povijesti i umjetnosti, ali i sladokusce, nudeći jedinstveno iskustvo u kojem se isprepliću molitva, ljekovito bilje i ručno rađena čokolada.
Sve je počelo oko 1015. godine, kada su na ovom strateškom položaju grofovi von Peilestein, lokalno poznatiji kao Pilštajnski, podigli utvrdu. Među njezinim prvim vlasnicima bila je i sveta Ema Krška, plemkinja čiji se utjecaj osjeća diljem regije. Stoljećima je zdanje služilo kao feudalni posjed i dom plemićkih obitelji. U turbulentnim vremenima bio je ključna obrambena točka u Markgrofoviji Štajerskoj, štiteći granicu od upada Mađara, a kasnije i Turaka, o čemu svjedoči i obrambeni jarak koji ga je okruživao. Ključna preobrazba dogodila se sredinom 16. stoljeća, točnije 1550. godine, kada ga je grof Hans Tattenbach odlučio pretvoriti u raskošni renesansni dvorac. Srednjovjekovni zidovi dobili su veće prozore, a cjelokupni izgled poprimio je eleganciju i udobnost plemićke rezidencije, zadržavajući ipak dozu opreza u vidu obrambenih kula na uglovima.
Ipak, najvažnije poglavlje u povijesti Olimja započelo je stoljeće poslije. Godine 1657. imanje je kupio barun Ivan Zakmardy de Dyankoch, a nedugo zatim, 1663., darovao ga je pavlinskim redovnicima iz Lepoglave u Hrvatskoj. Te godine u dvorac je stiglo prvih šest redovnika i započeo je monumentalni pothvat pretvaranja plemićkog doma u sveto mjesto. Između 1665. i 1675. godine uz dvorac su podigli veličanstvenu baroknu crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, koja se i danas smatra jednim od najljepših primjera barokne sakralne umjetnosti u Sloveniji. Njezino pročelje i unutrašnjost oduzimaju dah, a posebno se ističe glavni oltar. Jedan od najvećih pozlaćenih baroknih oltara u Sloveniji, remek-djelo izrađeno 1680. godine, prikazuje Uznesenje Djevice Marije okružene anđelima i svecima. Stotinjak godina poslije, 1740. godine, zidove prezbiterija oslikao je talentirani pavlinski redovnik Ivan Ranger, čije živopisne freske s iluzionističkim prikazima kupole i balkona stvaraju dojam dubine i božanske prisutnosti.
No pavlini u Olimje nisu donijeli samo umjetnost i duhovnost, već i znanje o liječenju. U prizemlju južne kule dvorca osnovali su ljekarnu, koja se danas smatra trećom najstarijom sačuvanom samostanskom ljekarnom u Europi, odmah nakon onih u Parizu i Dubrovniku. Vrijedni redovnici sustavno su proučavali ljekovito bilje koje je raslo na okolnim livadama i u samostanskim vrtovima koje su sami uredili. Izrađivali su tinkture, masti i čajeve, spajajući empirijsko znanje s dubokom vjerom. Prior samostana Eggerer u svom je djelu "Nebeska ljekarna" zapisao kako su "vjera i pouzdanje u Božju pomoć daleko učinkovitiji od svih Dioskoridovih i Galenovih lijekova zajedno". Unatoč tome, nisu zanemarivali znanost. Kružnu, nadsvođenu prostoriju ljekarne 1780. je oslikao slikar Anton Lerchinger iz Rogateca, a njegove freske ne prikazuju samo biblijske scene, već i alegorije zdravlja, pa čak i lik Paracelsusa, slavnog liječnika i alkemičara, što svjedoči o spoju vjere i tadašnje znanosti.
Zlatno doba samostana naglo je prekinuto 1782. Car Josip II. u sklopu svojih reformi ukida brojne crkvene redove, uključujući i pavline u Olimju. Redovnici su bili primorani napustiti svoj dom i vratiti se u Hrvatsku, a samostan je nakratko postao župa. Godine 1805. imanje je na dražbi kupila plemićka obitelj Attems i zdanje je ponovno postalo dvorac. Međutim, visoki troškovi održavanja natjerali su nove vlasnike na drastičan potez – nakon dvije godine srušili su sjeverno i zapadno krilo dvorca. Sudbina obitelji Attems tragično je zapečaćena na kraju Drugog svjetskog rata, 1945., kada su partizani ubili tadašnjeg vlasnika, grofa Ferdinanda Attemsa. Velebni posjed je nacionaliziran i prepušten propadanju, a dodatni udarac zadao mu je snažan potres 1974. godine, koji je teško oštetio preostale strukture. Činilo se da je priča o Olimju stigla do svog tužnog kraja.
Ipak, uoči raspada Jugoslavije, krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća, počeli su napori da se kompleksu vrati njegova izvorna namjena. Mariborska biskupija preuzela je upravljanje i 1990. godine povjerila ga franjevcima konventualcima, poznatijim kao minoriti. Nakon više od dva stoljeća, točnije 15. kolovoza 1999., minoriti su službeno obnovili samostanski život i tako vratili život u drevne zidine. Danas oni s ljubavlju skrbe o cijelom kompleksu, dočekuju hodočasnike i posjetitelje te nastavljaju dugu tradiciju ljekarništva. Njihova biljna ljekarna nudi više od stotinu pripravaka, a ispred samostana prostire se prekrasan vrt s više od 200 vrsta ljekovitih i začinskih biljaka. Uz svaku biljku stoji natpis s njezinim latinskim i slovenskim nazivom te objašnjenjem za koje se tegobe koristi, stvarajući živu enciklopediju prirode.
Posjet Olimju danas je istodobno putovanje kroz vrijeme i snažan doživljaj koji budi i zaokuplja sva osjetila. Nakon što vas zadivi barokna raskoš te udahnete miris ljekovitog bilja, samo nekoliko koraka dalje čeka vas sasvim drukčiji, ali jednako primamljiv svijet. U neposrednoj blizini samostana smjestila se čokoladnica koja nudi ručno rađene praline i druge slatke delicije. A ako se prošećete još samo nekoliko stotina metara, stići ćete do Jelenova grebena, popularnog seoskog turizma gdje možete uživati u domaćim specijalitetima, poput gulaša od divljači, dok oko vas slobodno trčkaraju jeleni i košute koje možete i hraniti. Gosti ih mogu hraniti kukuruzom i izbliza doživjeti nesvakidašnji susret s prirodom. To imanje, koje je podigao njegov mladi vlasnik jer je imao san da umjesto goveda uzgaja jelene, danas je postalo nezaobilazna turistička atrakcija s restoranom, pansionom i trgovinom domaćih proizvoda. U blizini se nalazi i imanje Amon, poznato po vinogradarstvu i golf-igralištu s devet rupa, koje nudi savršen spoj rekreacije i uživanja u lokalnim okusima. Cijelo područje isprepleteno je biciklističkim i pješačkim stazama koje pozivaju na aktivno istraživanje. Jedan posjetitelj duhovito je primijetio da bi idealna ruta trebala biti obrnuta: prvo obilan ručak na Jelenovu grebenu, zatim desert u čokoladnici, a na kraju posjet samostanskoj ljekarni po neki pripravak za olakšavanje probave.
Jelenov greben danas je mnogo više od gostionice s predivnim pogledom; to je pravi turistički kompleks koji nudi raznolike sadržaje. Budući da su gosti htjeli ponijeti djelić iskustva sa sobom, obitelj je otvorila i trgovinu Pri mami, gdje se mogu kupiti domaći proizvodi poput suhomesnatih delicija, meda, sokova i raznih suvenira. Iako iskustva s nekim proizvodima, poput jelenje salame, mogu varirati, trgovina nudi bogat izbor lokalnih okusa. Velik dio dvorišta zauzima dječje igralište namijenjeno najmlađima, dok je nekadašnji sjenik danas ostakljeni "jabučnjak", prostor za sportske i svečane događaje koji može primiti do 150 ljudi. Uz njega se nalazi i vinoteka Star' ata, a cijelo imanje je i "pet friendly", što ga čini idealnim odredištem za vlasnike kućnih ljubimaca.
Samo kilometar od drevnog samostana u Olimju, gdje mir i tišina stoljećima ispunjavaju dolinu, put vas vodi u gustu šumu. Dok hodate stazom uz žubor potoka i pjev ptica, nailazite na prizor koji kao da je pobjegao iz zaboravljene knjige bajki. To je Dežela pravljic in domišljije, poznatija kao Koča pri čarovnici, čarobni svijet koji je prije više od tri desetljeća stvorio Jože Brilej, cijenjeni ravnatelj i učitelj osnovne škole u Podčetrtku.
No priča o nastanku ovog jedinstvenog mjesta nije započela kao bajka, već kao obična seoska glasina. Sve je počelo 1967. godine, kada je Brilej za svoj izniman pedagoški rad primio Žagarjevu nagradu, najviše državno priznanje za prosvjetne djelatnike u Sloveniji. Novčani dio nagrade odlučio je uložiti u gradnju skromne drvene kolibe u šumi pod Olimskom gorom, utočišta za svoju obitelj koje je nazvao "Koča Tončka" u spomen na svoju majku. Obitelj Brilej ondje je provodila slobodno vrijeme, uživajući u miru i prirodi, daleko od svakodnevne vreve. Idila, međutim, nije dugo trajala. Mještani koji su se noću vraćali s tržnice kroz šumu počeli su primjećivati svjetla u kolibi. Ubrzo se proširila priča kako se u šumi, kraj obližnjeg izvora Mrzlek, okupljaju vještice. Glasine su postajale sve glasnije, a Brilej se našao na prekretnici. Mnogi bi na njegovu mjestu pokušali stati na kraj ogovaranju ili bi čak odustali od svog šumskog mira, no on je, vođen duhom pedagoga i kreativca, odlučio učiniti nešto posve neočekivano. Umjesto da se bori protiv glasina, odlučio ih je potvrditi. Od građevinskog otpada i odbačenih materijala vlastitim je rukama izradio figuru vještice, zajedno sa šiljatim šeširom i metlom, te ju objesio na drvo uz stazu.
Ovaj duhoviti čin preobrazio je strah i sumnjičavost seljana u oduševljenje i smijeh. Prva vještica postala je simbol mjesta i nadahnuće za sve što je uslijedilo. Ohrabren pozitivnom reakcijom, Jože Brilej počeo je dodavati nove likove, pretvarajući privatno obiteljsko sklonište u javnu atrakciju koja slavi maštu. Malo po malo, šuma se punila junacima iz slovenskih i svjetskih bajki, a ono što je počelo kao obrana od ogovaranja, preraslo je u čarobnu zemlju koja danas privlači tisuće posjetitelja godišnje. Ovdje ćete sresti slovenske nacionalne junake poput Kekeca, Bedanca i Martina Krpana, ali i globalne zvijezde dječje literature kao što su Snjeguljica sa svojih sedam patuljaka, Crvenkapica i Zvjezdica Zaspanka. Mnoge instalacije su interaktivne; možete pokušati otpuhati zmaja koji smeta Žogici Nogici ili se na prstima šuljati pokraj Bedanca koji glasno hrče poput starog medvjeda. Posebnost ovog mjesta leži u njegovoj autentičnosti. Ovdje nema plastičnih, tvornički proizvedenih figura. Gotovo sve što vidite Brilej je izradio vlastitim rukama, koristeći odbačene materijale – dijelove starih perilica rublja, otpadno drvo i metal. Njegov unuk, Goran Kneževič, koji danas vodi park, kaže da obitelj namjerava nastaviti tradiciju.
Brilejev učiteljski duh vidljiv je na svakom koraku, pa čak i unutar same kolibe, koja je danas pretvorena u mali muzej. Unutra vas čeka "sat povijesti" koji prikazuje život petnaesteročlane obitelji Korenček prije stotinu godina. Prizori su nevjerojatno detaljni: djeca glačaju, melju ječam za kavu i kukuruz za palentu, baka prede na kolovratu, a djed svira harmoniku. Vani su postavljene scene koje prikazuju ostatak obitelji u svakodnevnim poslovima – muškarci cijepaju drva i peku rakiju, dok žene peru pelene na potoku i skupljaju granje. Osim povijesti, u kolibi se održava i "sat zemljopisa". Riječ je zapravo o zbirci suvenira, kamenčića i lutaka u narodnim nošnjama koje su Jože i njegova supruga Vida donosili sa svojih putovanja po svijetu. Tako na jednom mjestu možete vidjeti kamenčić s Triglava, s Niagarinih slapova, komadić Kineskog zida i Velike piramide u Gizi, što posjetiteljima, a posebno djeci, na zabavan način približava daleke kulture i mjesta.
Jože Brilej preminuo je 2015. u 91. godini, no njegova vizija živi i dalje zahvaljujući njegovoj obitelji. Unuk Goran vratio se iz Srbije kako bi s obitelji preuzeo upravljanje parkom i sačuvao djedovo nasljeđe. Svakog vikenda i tijekom praznika, obitelj se okuplja kako bi održavala park – muškarci popravljaju instalacije i elektriku, a žene obnavljaju lutke. Zimi zajedno izrađuju suvenire koji se prodaju u trgovini. Park je otvoren gotovo cijele godine, a poseban doživljaj nude sezonski događaji poput "Potrage za začaranim pisanicama" za Uskrs ili velikog "Kongresa vještica" za Noć vještica, kada se park osvijetli bakljama i uljanicama, a posjetitelje dočekuje živa vještica Kuni Gunda.
Skriveno od buke velikih prometnica i industrije, u idiličnom krajoliku Štajerske, smjestilo se područje Obsotelja i Kozjanskog, koje zbog svoje netaknute prirode i biološke raznolikosti s ponosom nosi status UNESCO-ova rezervata biosfere. Upravo ovdje, u zagrljaju bujnih šuma, vinograda i brežuljaka, odvija se priča o uspjehu koja se temelji na poštovanju prema tradiciji i prirodnim bogatstvima. U središtu te priče je termalna voda čija su se ljekovita svojstva, prema usmenoj predaji, cijenila još prije četiri stoljeća, kada su baruni iz obližnjeg dvorca Miljana ovdje pronalazili okrjepu. No tek je 1935. godine lokalni svećenik Friderik Strnad, potaknut znatiželjom i vjerom u moć prirode, uz pomoć stručnjaka i znanstveno dokazao blagotvorne učinke olimskih termalnih izvora. Ta spoznaja bila je sjeme iz kojeg će desetljećima poslije niknuti jedna od najprestižnijih europskih wellness-destinacija. Ključna godina za modernu povijest lječilišta bila je 2000., kada Atomske toplice mijenjaju ime u Terme Olimia. U samoj srži doživljaja Terma Olimia nalazi se ljekovita termalna voda koja izvire s dubine od oko 500 metara. Bogata je magnezijem, kalcijem i hidrogenkarbonatima, a njezina temperatura na izvoru kreće se između 30 i 37 Celzijevih stupnjeva.
Unatoč bogatoj povijesti i brojnim nagradama, Terme Olimia neprestano gledaju prema naprijed. Posljednja velika investicija od pet milijuna eura je Vodian Wellness, potpuno preuređeni terapeutski dio s novim bazenima i modernim svijetom sauna, koji je svoja vrata otvorio ove godine. No najambiciozniji projekt tek slijedi. U tijeku je gradnja prvog obiteljskog hotela u Sloveniji, investicija vrijedna više od 23 milijuna eura, koji će s radom započeti u svibnju 2026. godine. S čak 146 obiteljskih soba i brojnim igraonicama, bit će panoramskim hodnikom povezan s vodenim svijetom Termalija Family Fun.