Grčki supertanker Kiku krajem srpnja isplovio je iz katarskog izvoznog terminala Mesaieed, natovaren sirovom naftom. Nekoliko dana kasnije, dok se nalazio u blizini Dubaija, njegov je signal iznenada nestao sa sustava za praćenje pomorskog prometa. Tanker je, naime, ugasio AIS transponder, uređaj koji emitira podatke o identitetu broda, njegovoj brzini, smjeru i položaju. Dan kasnije ponovno se pojavio – s druge strane Hormuškog tjesnaca.
Riječ je o novoj taktici koju, prema pisanju CNN-a, uz pomoć američke mornarice koriste proizvođači nafte iz nekoliko bliskoistočnih država. Tankeri noću gase sustave za automatsku identifikaciju i pod vojnom pratnjom prolaze kroz tjesnac kako bi smanjili rizik od napada.
Nafta se prebacuje na druge tankere
Nakon prolaska kroz tjesnac, tankeri odlaze prema Omanskom zaljevu, gdje se sirova nafta prebacuje na druge brodove koji zatim nastavljaju prema kupcima. CNN navodi kako je tijekom samo dva dana zabilježeno više od desetak takvih prijenosa nafte s broda na brod. Tankeri su nakon toga nastavili prema odredištima u Kini, Tajvanu, Južnoj Koreji, Filipinima, Vijetnamu i Tajlandu.
Prema podacima američkog Ministarstva energetike, promet nafte kroz Hormuški tjesnac prosječno iznosi između osam i devet milijuna barela dnevno, što je znatno više od procjena koje se mogu dobiti samo praćenjem javno dostupnih podataka s AIS transpondera. Prema procjeni tvrtke Kpler, oko 80 posto prometa kroz tjesnac tijekom posljednja dva tjedna odvijalo se uz ugašene transpondere. Istodobno, zbog sukoba i ometanja GPS signala dodatno je otežano precizno praćenje prometa.
Sateliti otkrivaju ono što transponderi skrivaju
Iako gašenje AIS uređaja otežava praćenje brodova, satelitske snimke i radarski sustavi i dalje mogu otkriti njihovo kretanje. CNN navodi primjer satelitskih snimaka od 14. kolovoza na kojima su vidljiva plovila u Hormuškom tjesnacu, iako se na podacima sustava za praćenje brodova u isto vrijeme nisu pojavljivala.
Saudijska Arabija u međuvremenu je dio izvoza preusmjerila vlastitim naftovodom prema luci Yanbu na Crvenom moru, dok su druge države pronašle alternativne rute kako bi smanjile ovisnost o prolasku kroz Hormuški tjesnac. Istodobno su Brazil, Gvajana, Venezuela i SAD povećali proizvodnju kako bi nadoknadili dio poremećaja na tržištu.
No riječ je o privremenom rješenju. Dugotrajni sukob iscrpio je svjetske zalihe nafte, dok su problemi zahvatili i tržište goriva. Potražnja za dizelom i mlaznim gorivom raste, a ograničeni kapaciteti rafinerija dodatno povećavaju cijene. Taktika „mračnih“ prolazaka zasad omogućuje nastavak izvoza, ali ne rješava temeljni problem. Dok se ne pronađe trajno političko i sigurnosno rješenje za Hormuški tjesnac, jedan od najvažnijih svjetskih pomorskih putova ostat će pod stalnim rizikom, a tržište nafte ovisit će o sve skupljim i opasnijim improvizacijama.