Nisam nikad odustala, za Fibi bih išla i na kraj svijeta da je pronađem

Maca Fibi vratila se u svoj dom gotovo dva mjeseca nakon što je nestala, točnije nakon 57 dana. Za to vrijeme iskusila je život na jednom od splitskih hranilišta, u stanu s nepoznatim ljudima, prešla je i granicu i završila u susjednoj Bosni i Hercegovini. Tu je tko zna kako uspjela preživjeti među lokalnim seoskim mačkama i psima. Za to vrijeme njezina obitelj nije odustajala od potrage. A sve je počelo jednim uobičajenim izlaskom u dvorište.

– U svibnju su Fibi i njezin brat Rio proslavili prvi rođendan. Othranila sam ih na bočicu jer su im mamu ubili. Oni su kućne mace, iako imaju pristup dvorištu jer živimo u prizemlju. No nikad ne idu daleko – kaže nam Jelena Lovrić, Fibina vlasnica. Tog dana Rio se vratio u kuću, ali Fibi nije bilo.

– Bilo nam je to jako čudno jer nikad se ne odvajaju. Pretražili smo susjedstvo, oglasili nestanak na stranicama za ljubitelje životinja, obavijestili azile i veterinarske stanice, novinske portale, udruge za životinje. Nije bila u garažama susjeda, po grmlju, vrtovima, apsolutno nigdje. Preispitivali smo što se moglo dogoditi – ili je ušla nekome u auto ili je netko uzeo jer je pitoma i sa svima se mazila. Imali smo nekih dojava, ali nijedna maca nije bila naša Fibi – prisjeća se Jelena. Kako je upisala studij u Mostaru, morala je otići iz Splita, no nastavila je potragu. Tako je 10. listopada vidjela objavu o pronađenoj maci u jednom splitskom kvartu, desetak kilometara od kuće. Bila je to Fibi.

– Pronašla ju je jedna djevojka na hranilištu, jako je mijaukala, a ostale mace u tom kvartu bile su zločeste prema njoj. Uzela ju je u stan kad je padala kiša, bilo joj je žao. Nije je mogla zadržati jer je već imala kućne ljubimce pa ju je odvela rodbini u Grab, pokraj Ljubuškog u Hercegovini. Tog dana, kad smo trebali ići po nju, Fibi je nestala. Tri puta sam iz Mostara išla do Graba, cimerica i ja šetale smo se poljima, šumama, dozivale je, šuškale njenim igračkama, ostavljali igračke s njenim mirisom. Iako su nam se neki rugali, ismijavali nas i osuđivali, upoznali smo dobre ljude koji su nam pomagali u potrazi i zahvalna sam im na tome. Lijepile smo letke, od kuće do kuće ljudima objašnjavale situaciju, potrudile smo se da svaka osoba na tom području zna njenu priču i da nam jave ako je vide. Nudili smo i novčanu nagradu nalazniku – kaže nam i dodaje kako je nakon dva tjedna stigao poziv dobre žene koja živi u blizini Graba – Fibi je mijaukala ispred njezine kuće, ali ne može je uloviti jer je prestravljena.

– Taj dan vidjela je i moj oglas. Rekla mi je da je pomazila Fibi, ali nije ju uspjela zatvoriti, Fibi ju je čak i izgrebala. Bila je prestrašena i jako gladna, hranu je gutala. Nisam uspjela pronaći auto pa sam nazvala roditelje u Split i oni su otišli po Fibi. Odmah je prepoznala mamu, smirila se, znala je da ide kući – govori nam mlada Splićanka.

I veterinari su se čudili da je maca pronađena živa. Sve je sad u redu, ali u snu još mijauče i trese se, tko zna što je proživjela. Prvih dana samo je spavala, bila je jako iscrpljena, hranu je gutala bez žvakanja. Nakon nekoliko dana vratila se svojim starim navikama, već ponovno bira i hranu.

– Još uvijek traži da je netko stalno uz nju, ne voli biti sama i nije vratila svoju razigranost. Rio je bio presretan kad se vratila. Nakon njezina nestanka tražio ju je, nije htio ni jesti. Kasnije se malo smirio, ali njezini mirisi i igračke uvijek su vraćali tugu – kaže Jelena. Dodaje kako su svi mislili da se maca više nikada neće vratiti, ali oni nisu odustajali.

– Trebat će malo vremena da se oporavi, ali svi smo presretni jer smo zajedno. Bilo nam je jako teško, posebno meni jer ih neopisivo volim. Bila sam uporna iako mi je iz dana u dan bilo sve gore, ali nije postojala opcija da je ne pronađem. Išla bih i na kraj svijeta za nju, samo da je ponovno s nama, u svom domu – ističe.