Visokoobrazovana 34-godišnjakinja rodila se sa spolovilom koje je imalo i muško i žensko obilježje. Poslije je bila podvrgnuta operacijama kojima je muški dio uklonjen, a unutarnji dio rekonstruiran. Nakon što joj je uvedena nadomjesna terapija ženskim spolnim hormonima, potpuno su joj se razvile ženske sekundarne spolne oznake.
Organi joj nisu mogli obavljati reproduktivnu ulogu, ali je po svemu ostalom ona žena koja se u svom tijelu dobro osjeća i koja uživa u majčinstvu usprkos činjenici da nije rađala. Taj slučaj nije jedini u Hrvatskoj, no točan se broj ne zna jer nema jedinstvenog registra. Iako je Klinika za pedijatriju KBC-a Zagreb Referentni centar za dječju endokrinologiju i dijabetes, doktorima su ovakvi slučajevi posebno intrigantni pa se nerijetko liječe i tamo gdje nema pravih kapaciteta za to.
Poremećaj kromosoma
– Interspolne osobe ili osobe s poremećajem diferencijacije spola, kakav je danas službeni naziv za njih, osobe su s poremećajem kromosoma, pojačanim ili smanjenim lučenjem hormona ili poremećajem u djelovanju hormona, i to tako da su količine hormona u krvi normalne, ali ne djeluju u ciljnim stanicama zbog poremećaja u njihovim receptorima. Vanjsko i/ili unutrašnje spolovilo u tih je osoba dvosmisleno, ima obilježja ženskog i muškog – objašnjava dr. sc. Katja Dumić Kubat, pedijatrica Zavoda za dječju endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb, doktorirala iz područja molekularnih genetičkih promjena u osoba s poremećajem diferencijacije spola.
Ona će o tome govoriti na konferenciji Trans Aida – Udruge za promicanje i zaštitu prava trans, inter i rodno varijantnih osoba, koja danas organizira europsko okupljanje interspolnih osoba u suorganizaciji s Organisation International Intersex Europe, udrugom koja se bavi pitanjima interspolnih osoba u EU. Govorit će o fizičkim i psihološkim potrebama te ljudskim pravima interspolnih osoba unutar sustava zdravstvene zaštite.
Da je riječ o interspolnoj osobi, najčešće se dijagnosticira odmah nakon porođaja, ali ponekad se tek poslije uočava kako spolni razvoj nije u skladu sa spolom u kojem se dijete odgaja. Učestalost je oko 1:4000 novorođene djece.
– Vrlo je važno postaviti što prije točnu dijagnozu kako bi se odlučilo u kojem bi spolu trebalo odgajati dijete, treba li i kada uvoditi hormonsku terapiju i/ili kirurške zahvate – napominje dr. Dumić Kubat i objašnjava da takvu odluku donosi tim koji čine pedijatar endokrinolog, genetičar, psiholog i kirurg u dogovoru s roditeljima. Roditelje se podrobno informira o svim medicinskim saznanjima vezanima za stanje djeteta, mogućnostima liječenja i dugoročnoj prognozi vezanoj za tjelesni razvoj i spolnu orijentaciju djeteta.
– Takva je odluka sve samo ne jednostavna jer možete samo s određenom vjerojatnošću pretpostaviti kako će se stvari odvijati u budućnosti. Definitivnu odluku nakon svega donose roditelji i treba je poštovati, osim ako izravno ne ugrožava život djeteta – objašnjava liječnica.
Ponekad se, nažalost, pokaže da odluka stručnog tima i roditelja ipak nije bila najbolja pa neke odrasle osobe nisu zadovoljne time u kojem su spolu odgajane. To dodatno komplicira ovo i najkompleksnije područje endokrinologije koje zaista zahtijeva isključivo multidisciplinarni tim educiranih osoba. A tom se problematikom nerijetko pokušavaju baviti i o njoj savjetovati nekompetentne osobe, poput liječnika drugih specijalnosti koji nisu educirani iz tog područja ili čak osoba koje nemaju medicinskog obrazovanja.
Nepripadanje spolu
Pojam koji se često brka s interspolnim je transseksualno. Transseksualnost je trajni osjećaj nelagode i nepripadanja spolu u kojem je osoba rođena i odgajana, a ima trajnu želju da živi i u društvu bude prihvaćena kao osoba suprotnog spola. Spolna diferencijacija – izgled spolovila i sekundarne spolne oznake ovih osoba posve su uredni, no oni su uvjereni kako pripadaju suprotnom spolu. Žele postati osoba drugog spola izgledom (anatomski), funkcijom (fiziološki) i kao takvi biti prihvaćeni u društvu (psihosocijalno). Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), transseksualnost se svrstava u grupu poremećaja spolnog identiteta.
– U procesu tranzicije iz jednog spola u drugi provodi se hormonska terapija, a nakon toga kirurški zahvati, i to ako se i u kojem opsegu osoba za to odluči. S procesom tranzicije ne treba žuriti i ne započinje se u principu prije početka puberteta. Prije toga osobu dulje vrijeme, mjesecima i godinama, trajno prati psiholog i psihijatar kako bi se sa sigurnošću utvrdilo da se zaista radi o transseksualizmu. Poznato je kako se ponekad radi i samo o prolaznom poremećaju spolnog identiteta u djetinjstvu. U svakom slučaju, i brigu oko te djece i delikatne odluke vezane uz njihovo liječenje također mora donositi tim – navodi liječnica i napominje kako je prije tri godine Ministarstvo zdravstva formiralo Listu stručnjaka kvalificiranih za liječenje transseksualnih osoba u Hrvatskoj
Video: Mirni prosvjed zdravstvenih djelatnika
Preciznije bi bilo rečeno da se kaže da je rođena kao Žena jer postoje spolne žlijezde samo jednog spola, slučaj sa žlijezdama oba spola nije zabilježen kod ljudi. Dakle, ona je žena, koja je imala u manjoj ili većoj mjeri razvijene spolne organe suprotna spola.