Nepravde i nemoral u vrednovanju sportske elite

Sociološki je zanimljivo što se, kad je riječ o trajnim naknadama za sportsku izvrsnost, ne razlikuju oni koji su vrhunska sportska postignuća u vidu osvojenih olimpijskih i svjetskih medalja ostvarivali nastupajući na sportskim borilištima pod zastavom bivše Jugoslavije ili Hrvatske, dok takve ideje o vrednovanju doprinosa partizana i branitelja u Domovinskom ratu ne prolaze. Vjerojatno je problem u onome u što se pretvorio partizanski pokret tijekom 45 godina režima u bivšoj Jugoslaviji. Zbog toga, ne pozivaju samo okorjeli desničari na progon onih koji javno ističu zastavu bivše Jugoslavije, već su zabilježene i policijske intervencije. Tako su u Zagrebu optužili sudionicu Povorke ponosa jer je nosila zastavu SFRJ koja "predstavlja promociju nedemokratskog i totalitarnog režima i izražava prijezir prema građanima i ostalim sudionicima mirnog okupljanja i javnog prosvjeda organiziranog poradi promicanja prava LGBTIQ zajednice" jer je bivši režim prema njima bio represivan kršeći im osnovna ljudska i građanska prava. I nakon prve Povorke ponosa u Puli policija je optužila sudionika koji je noseći zastavu SFRJ "izazvao uznemirenost i neraspoloženje većeg broja građana" jer je "pod navedenom zastavom 1991. godine vojska bivše države SFRJ potpomognuta paravojnim postrojbama, izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku, a tijekom Domovinskog rata dokumentirani su i oni ratni zločini gdje su počinitelji djelovali koristeći upravo takvu zastavu kao simbol državne pripadnosti".