Nova studija pokazala je kako su neandertalci imali različite preferencije kada je u pitanju priprema hrane. Arheolozi koji proučavaju životinjske kosti pronađene u dvjema špiljama na sjeveru Izraela otkrili su da su različite skupine naših prapovijesnih rođaka, koji su živjeli otprilike u isto vrijeme, klali iste životinje na različite načine. "To znači da unutar cijele neandertalske populacije postoji nekoliko različitih skupina koje imaju različite načine obavljanja stvari, čak i za aktivnosti koje su toliko povezane s preživljavanjem", rekla je Anaëlle Jallon s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu i prva autorica istraživanja. U članku u časopisu Frontiers in Environmental Archaeology, Jallon i kolege izvještavaju kako su proučavali tragove rezanja na 249 fragmenata kostiju iz špilje Amud, starih između 50.000 i 70.000 godina, te 95 fragmenata kostiju iz špilje Kebara, starih između 50.000 i 60.000 godina, piše The Guardian.
Špilje su udaljene oko 70 km, a neandertalci su ih naseljavali tijekom zime. Poznato je da su obje skupine koristile slične alate od kremena. Analiza fragmenata, koji su izvučeni iz špilja 1990-ih, koju je proveo tim, potvrdila je prethodne nalaze da su spaljeni i fragmentirani uzorci bili češći u špilji Amud te da su obje skupine imale sličnu prehranu koja se sastojala od životinja poput planinskih gazela i jelena lopatara. Kosti većih životinja, poput tura, izumrle vrste divljeg goveda, češće su pronađene u špilji Kebara. Međutim, Jallon je primijetila da je moguće da su uzorci u Kebari bili lakši za identifikaciju ili da su neandertalci u Amudu možda takve životinje klali negdje drugdje.
Istraživači su proveli detaljnu analizu tragova rezova na desetcima uzoraka kostiju iz špilja Amud i Kebara, pronašavši niz razlika između njih. Neke od varijacija odnose se na vrstu životinje ili dijela tijela koji su rezali, ali ti čimbenici nisu objasnili sve razlike, otkrili su. "Čak i kada uspoređujemo samo gazele i samo duge kosti gazela, nalazimo veću gustoću tragova rezova u kostima iz špilje Amud, s više tragova rezova koji se međusobno križaju, i manje tragova rezova koji su ravne linije, ali više zakrivljeni", rekla je Jallon. Tim predlaže niz mogućih objašnjenja, uključujući da su različite skupine neandertalaca imale različite prehrambene preferencije koje su dovele do različitih načina pripreme mesa, a zatim i njegovog rezanja.
Dr. Matt Pope sa University Collegea u Londonu rekao je da studija nadopunjuje istraživanje koje pokazuje da su različite neandertalske skupine imale različite načine izrade alata, a ponekad su koristile i različite setove alata. "Ovo nisu samo tragovi rezanja koji se proučavaju, ovo su geste i pokreti samih neandertalaca, jednako evokativni za nas kao otisci stopala ili ruku na zidu špilje. Buduća istraživanja pomoći će u razlikovanju alternativnih objašnjenja za varijacije, ali studija u sadašnjem obliku snažan je podsjetnik da ne postoji monolitna neandertalska kultura i da je populacija sadržavala više skupina u različito vrijeme i na različitim mjestima, koje su živjele u istom krajoliku, s možda prilično različitim načinima života", rekao je Pope.