Može li se širenje zaraznog virusa povezati s promjenama okoliša izazvanim ljudskom intervencijom? Prema studiji objavljenoj nedavno u časopisu Proceedings of the Royal Society B, čovjekovo uništavanje prirodnih staništa, lov divljih životinja, trgovina i urbanizacija olakšavaju bliski kontakt između divljih životinja i ljudi, što onda povećava rizik od prelaska virusa s divljih životinja na ljude i izbijanja epidemija i pandemija izazvanih novim bolestima.
Studija dokazuje visok rizik od prijenosa virusa s divljih životinja na ljude, što pripisuje ljudskim postupcima koji taj prijenos olakšavaju. "Prijenos virusa sa životinja na ljude izravan je rezultat naših aktivnosti prema divljim životinjama i njihovim staništima", nedvosmislena je jedna od autorica studije dr. Christine Kreuder Johnson s kalifornijskog sveučilišta Davis. Prema njezinim riječima, životinje kojima prijeti nestanak nose i dva puta više virusa, čime se onda povećava opasnost od prijenosa opasnih virusa na čovjeka.
Drugim riječima, ugrožavanjem divljih životinja i njihovih staništa, lovom i trgovinom divljim životinjama čovjek posredno ugrožava i sebe jer ugrožene divlje životinje češće dolaze u kontakt s ljudima, čime se povećava rizik od prijenosa virusa na čovjeka. Vjeruje se da je virus SARS-CoV-2 potekao od šišmiša i da je možda uz pomoć pangolina prešao na čovjeka zbog tržnice divljim životinjama u Wuhanu. Takve su tržnice posebno opasne jer na njima dolazi do kontakta čovjeka i životinja, među kojima u divljini nema gotovo nikakve interakcije, što je idealno mjesto za zarazu.
– U nesretnoj konvergenciji mnogo čimbenika to stvara nered u kakvom smo sada – kazala je Kreuder Johnson, poručujući kako je za ono što se dogodilo neopravdano kriviti šišmiše ili pangoline, jer krivi su ljudi.
U istraživanju što ga je provela s dr. Petom Hitchens sa Sveučilišta u Melbourneu Kreuder Jonson prikupila je velik broj podataka o 142 poznata virusa koji se prenose sa životinja na ljude. Domaće životinje, uključujući stoku, dijele najveći broj virusa s ljudima, s osam puta više zoonotskih virusa u usporedbi s divljim sisavcima, što je vjerojatno rezultat naših čestih bliskih interakcija s tim vrstama stoljećima. Međutim, i divlje životinje koje su se dobro prilagodile sredinama u kojima dominiraju ljudi također dijele više virusa s ljudima. Među njima neke su vrste glodavaca i šišmiša, koji žive među ljudima, u blizini naših domova, što ih čini visoko rizičnima za prijenos virusa na ljude.
– Moramo biti jako oprezni u interakciji s divljinom i aktivnostima koje su povezane s divljim životinjama – poručuje Johnson i dodaje kako ljudi moraju pronaći način da sigurno koegzistiraju s divljinom zbog virusa koji nam prijete od divljih životinja.
Nehigijensko postupanje i žderanje mesa od lešinara je glavni uzrok prijenosa virusa sa životinje na čovjeka.