Kao savršeno načinjena eksplozivna naprava ocijenjena je ona koja je 2005. godine pronađena u tvornici Sibau u Ipplisu u općini Premariacco pokraj Udina. Kada je naprava otvorena, otkriven je i mobitel, koji je trebao poslužiti kao detonator, u kojem je bila slovenska SIM-kartica s koje je bio nazivan broj Vojislava Blaževića. Sama činjenica da je putem SIM-kartice nazivan Blažević nije bacala sumnju na to da bi on mogao biti upleten u podmetanje eksploziva u tvornici stolaca vlasnika Antonija Sibaua, ali je talijanska istraga o tome obavijestila hrvatske kolege.
Tvornica stolaca osnovana je 1966. i u najboljim godinama zapošljavala je do 60 radnika, ali je prije desetak godina počela propadati i otpuštati zaposlenike. Nije se otkrilo tko je postavio eksploziv, ali Antonio Sibau bio je više puta napadan, a njegova je tvornica na koncu propala, odnosno sud u Udinama 2006. proglasio je stečaj. Eksplozivnu napravu u tvornici Sibau otkrio je 2005. djelatnik Stefano Portello, koji ju je i otvorio i, na sreću, nije eksplodirala. Na osnovi SIM-kartice i dijelova od kojih je bila sastavljena, policija i inženjeri zaključili da je sastavljena na prostoru ili od dijelova s prostora bivše Jugoslavije.
Javna tužiteljica u Udinama Monica Biasutti čin postavljanja tog eksploziva nije smatrala terorističkim, tvrdeći da je trebala poslužiti za zastrašivanje Sibaua. Ime Antonija Sibaua ponovno se pojavilo 2008. godine na popisu Talijana koji su sav svoj novac „skrivali“ od talijanskog poreza u lihtenštajnskim bankama.
reklo bi se....član internacionalne skupine terorista ....nešto kao udba?