Kolumna

Nakon 'Utopije' više nas nitko ne smije obmanjivati da smo u recesiji

Foto: Robert Anic/PIXSELL
Nakon 'Utopije' više nas nitko ne smije obmanjivati da smo u recesiji
11.03.2015.
u 12:00
Kad vidimo dokumentirano kako su nas potkradali sa smiješkom na licu i Hrvatskom u ustima, možemo biti zadovoljni što smo još na nogama
Pogledaj originalni članak

Prikazivanje dokumentarca "Utopija" Mladena Ćapina u ponedjeljak navečer na prvom kanalu HTV-a dobilo je zaslužene ovacije, barem koliko se može zaključiti iz komentara na društvenim mrežama i internetskim portalima. Gotovo isključivo skrojen sučeljavanjem televizijskih reportaža i intervju s političarima kojima su u jednom trenutku usta puna morala, etike, reda, rada i discipline, a u drugom ih s lisicama na rukama sprovode u Remetinec, film lako nailazi na plodno tlo hrvatskih građana koji se više čude kada netko od političara ostane pošten nego kad završi u zatvoru.

Kako i ne bi kad se u Remetincu može sklopiti najviša usporedna politička vlast: premijer, gradonačelnik metropole, nekoliko ministara, županica... No, opako smo podbacili ostane li na pohvalama filma i komentarima tipa "dobro je da se to pokaže, ali sve to ionako znamo". Na stranu to što bi u uređenijim državama stav "to već ionako znamo" bio dovoljan povod za izvanredno stanje; vlasti bi uspostavile jače zakonske mehanizme najprije sprečavanja zloupotrebe vlasti, a potom i kudikamo drastičnije metode kažnjavanja dođe li do njih, a društveno osvješteniji i agilniji narodi vjerojatno bi otvorenije počeli uskraćivati pravo takvim političkim elitama da više ni o čemu ne odlučuju u njihovo ime. Na stranu to, rekoh, ali od prikazivanja ovoga filma najmanje dvije stvari više ne bi smjele biti iste.

Za početak, ovo je velik korak za dokumentarni program HTV-a. Nije da i dosad nismo imali društveno angažirane dokumentarce, ali njih smo uglavnom dobivali od neovisne produkcije, a upravo je zadaća javne televizije prednjačiti u proizvodnji sadržaja ovoga tipa. Uostalom, onako kako je napravljena "Utopija", isključivo spajanjem arhivskih TV materijala, nitko taj film izvan HRT-a i nije mogao napraviti. Kao član Programskog vijeća HRT-a više sam puta javno upozoravao na to da HRT ne iskorištava dovoljno vlastitu arhivu, a drugima (neovisnim dokumentaristima) ona je nedostupna zbog astronomski nerealnih cijena.

Pa ako ovaj film znači da će i HRT napokon početi participirati u proizvodnji angažiranih dokumentaraca o suvremenoj Hrvatskoj, kakve javnost, sudeći prema reakcijama, želi i treba, dobili su najbolju potvrdu da su na pravom putu. Ako je u nečemu izostao klimaks, onda je to što nakon "Utopije" nije organiziran razgovor u studiju, kao što se nedavno pohrlilo razgovarati s autorima precijenjenog filma "Titovi odredi smrti". A tema i teza o kojoj se trebalo razgovarati već se apsurdno dugo izbjegava u domaćem medijsko-političkom diskursu. Doduše, bilo nas je i prije koji smo govorili na ovaj način: Ljudi, mi nismo ni u kakvoj recesiji, nas su kriminalci, lopovi i hohštapleri žive odrali! Pokrali su nas uzduž i poprijeko, izvrnuli nam džepove i sad nam još gledaju pod jastuke i u čarape je li negdje nešto ostalo.

Prije nekoliko je tjedana izbila afera sa švicarskom bankom HSBC te je objavljeno da je u toj utvrdi opranog novca među protuhama iz cijelog svijeta četrdeset Hrvata pospremilo fantastične 33,2 milijarde kuna. I onda govorimo o recesiji, o globalnoj krizi? Silnim privatizacijama, bojenjima tunela, WC-ima od dva milijuna kuna... Hrvatskoj je izvađen krvožilni sustav. Kad vidimo u filmu kako su nas potkradali sa smiješkom na licu i Hrvatskom u ustima, možemo biti zadovoljni što smo još uopće na nogama. Ukupan dug Hrvatske prelazi 200 milijardi kuna, a pretpostavlja se da bi se povratom ukradenog novca taj dug mogao prepoloviti barem napola.

Nakon svega što znamo ili osjećamo, govoriti o recesiji u najmanju je ruku nepristojno, bezobrazno i promašeno, da ne kažem podlo i svjesno manipuliranje istinom. Bez koje nikada nećemo izaći iz "recesije".

>>Hrvatska nakon 6 godina napokon izlazi iz recesije

>>Radikalna rješenja mogu protegnuti recesiju još 10 godina

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

KA
KaNiDora
13:47 11.03.2015.

gradimo zatvore... i psihijatrije

BA
bakulušić
21:23 11.03.2015.

Gospodin Oremović bi nešto "...prepolovio barem na pola". Sigurno je negdje čuo onu antologijsku "...pola meni, pola tebi, pola Bagi..." pa misli da se nešto može prepoloviti na više dijelova. Onda bi vjerojatno i onaj "precjenjeni" dokumentarac o ubojstvima u Titovo ime prepolovio na sto dijelova pa svake godine prikazao jedan dio. Jer, zašto bi ljudi gledali što je bilo ružno prije devedesetih. Važno je da vide što je ružno poslije devedesetih, odnosno, poslije "zlatnih osamdesetih".