Nadopisali su manjak, a mene strpali u zatvor

Kada u priči o Jurju Perkoviću ne bi bila riječ o ljudskoj sudbini, tada bi našeg sugovornika, bez sumnje, proglasili najupornijim među Hrvatima. Juraj, danas 59-godišnjak, već 30 godina neuspješno komunicira sa sudskim instancama, pokušavajući dokazati nepravdu, zbog koje je davne 1982. odležao dvije godine zatvora.

Pisao svim sudovima
Hod po sudskim stubama, za tog, kako se i sam naziva, hrvatskog proljećara, počeo je 23. ožujka 1977. u dugoselskoj Poljoprivrednoj zadruzi Gornja Posavina, u kojoj mu je zbog “preintezivne” ljubavi prema Hrvatskoj zadružna inventurna komisija pripisala manjak od 147.117,49 dinara, odnosno vrijednost sve robe u dućanu.

Juraj, koji je zbog pronevjere i pljačke društvene imovine za dvije godine uzništva u Staroj Gradiški pisao svim sudovima u Hrvatskoj, javnom tužitelju, pa i bivšem Sekretarijatu za pravdu, kaže, nikada se neće pomiriti s epitetom kriminalca koji mu je nadjenula bivša vlast.

- Iako me je Okružni sud u Zagrebu osudio na tri godine zatvora, Vrhovni sud je zbog pomanjkanja i krivotvorenja dokaza u mojem slučaju poništio tu odluku. Međutim, nakon žalbe tužitelja, Vrhovni me sud ipak osudio, ali na dvije godine.

Sama činjenica da sam odležao dvije godine za djelo za koje je zakon predvidio najmanje tri jest apsurdna, a i cijeli moj slučaj. u010Cak je sudski vještak ustvrdio da su na kopijama inventurnih lista nadodavane brojke, odnosno da je netko ispred broja deset dopisao još i jedinicu. Kako je direktor zadruge u to vijeme bio miljenik partije, a kasnije i sekretar milicije Rudolf Galovec, tako su i takve stvari bile moguće.

Odbijene sve žalbe
Osim toga, sve su moje žalbe bile odbijene s obrazloženjem da je nestala sva originalna dokumentacija o poslovanju zadruge, koju mi je s putovnicom oduzela tadašnja milicija - prisjeća se Juraj. I ne pomišlja da odustane od daljnje jurnjave za pravdom.

- Danas sam slomljen čovjek, bez obitelji i bez prava na normalan život. Prislili su me da čak dva puta podmirim manjak zadruzi, čime su me financijski uništili. Preživljavam ponekim honorarnim poslovima i rijetko koju noć normalno zaspim. Stoga i neću nikada odustati od namjere da dokažem nepravdu koju su mu učinili, makar to trajalo do moje smrti.

Inzistiram, za što imam i opravdane razloge, da se ponovno saslušaju bivši direktori zadruge, da me se stavi na poligrafsko vještačenje, da se obavi novo grafološko vještačenje inventurne liste i pronađe dokumentacija na osnovi koje su me i osudili.

U posljednje dvije godine obratio sam se u nekoliko navrata Vrhovnom sudu, pa Županijskom sudu, a i državnom odvjetniku Mladenu Bajiću. Svi su odbacili moje žalbe, a pomoćnik gospodina Bajića Josip Ćule poručio mi je da je za njih moj predmet završen. Ali za mene nije - kaže Juraj Perković.