U Venezueli traje potraga za preživjelima nakon dva uzastopna razorna potresa, od kojih je drugi bio najsnažniji koji je pogodio tu zemlju u više od stotinu godina. Do zaključenja ovog izdanja potvrđeno je 235 mrtvih te 40.000 nestalih, odnosno osoba za koje se ne zna točno jesu li negdje izvan pogođenih lokacija ili, nažalost, ipak ispod ruševina. Timovi za traganje i spašavanje iz Čilea, Dominikanske Republike, Salvadora, Meksika i Švicarske upravo su stigli u Venezuelu, prema državnoj televiziji VTV.
Spasioci se žure kako bi doprli do preživjelih ljudi zarobljenih u ruševinama prije nego što se zatvori takozvani "zlatni prozor". Stručnjaci kažu da šanse za preživljavanje osoba pod ruševinama bez izvora vode brzo opadaju nakon prvih 48 do 72 sata. Prema nekim studijama, većina spašavanja dogodi se unutar prvih pet ili šest dana. Neki spasilački timovi slijede "pravilo četvorki", koje pretpostavlja da zarobljene osobe mogu preživjeti četiri minute bez zraka, četiri dana bez vode i četiri tjedna bez hrane. No istraživanja sugeriraju da "kruti, univerzalni vremenski okviri" mogu biti netočni, jer se preživljavanje može produljiti u rijetkim uvjetima.
– Toliko je ljudi koji se vode kao nestali, među njima su i neki od naših volontera, članova obitelji i prijatelja. Potraga i spašavanja su stvarno intenzivni i traju 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Ali jednostavno nemamo dovoljno vremena ili ljudi da bismo doprli do svih kako bismo im pomogli – rekla je Loyce Peace, regionalna direktorica Međunarodne federacije društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca. Peace je naglasila da takve katastrofe imaju trajan utjecaj.
– Naravno, postoji početni utjecaj, ali onda naslovi iz medija nestanu, a problemi ostanu, te često moramo dugo ostati u tim zemljama i tim zajednicama – rekla je Peace za CNN. Kako se vidi iz televizijskih kadrova, među spašenima koji su izvučeni ima djece i životinje. Venezuelska državna televizija prikazala je dramatične snimke spašavanja – ljudi su prekriveni prašinom i krvlju. Jedna je žena bila zarobljena ispod cementne ploče, virilo je samo njezino boso stopalo. Nasreću, spasioci su je izvukli živu. No, malo je vladinih timova za potragu u početku viđeno izvan Caracasa. Obalna regija La Guaira, sjeverno od glavnoga grada Caracasa, pretrpjela je neke od najvećih šteta i žrtava. Glavna zračna luka u zemlji upravo je tamo, a morala je biti zatvorena zbog štete, što je otežalo pružanje pomoći. Agencije donose prizore obitelji koje postavljaju letke s fotografijama voljenih osoba te dijele rukom pisane popise imena svojih članova. Venezuelci u inozemstvu teško su stupali u kontakt s rodbinom zbog prekida telefonske veze u zemlji. U centru Caracasa stotine su ljudi provele noć zbijene u parkovima, na parkiralištima i drugim otvorenim prostorima. Venezuelski građani žale se što teški strojevi kojima bi se uklanjale ruševine ne dolaze dovoljno brzo do ruševina pa je usporeno i pronalaženje nestalih koji su eventualno zarobljeni ispod srušenih zgrada.
Dramatične trenutke iz Venezuele prenosi dopisnik agencije Associated Press iz te zemlje. U La Guairi je zatekao Cristiana Carreñu kako zuri u svoju izgorenu zgradu koja se opasno nagnula na jednu stranu. – Izgubio sam sve. Zamišljam da unutra još uvijek ima ljudi koji nisu mogli izaći. Nevjerojatno je razorno – rekao je. Umirovljeni učitelj Juan Alberto Mendaño probijao se kroz ruševine u La Guairi pokraj mrtvog tijela kada je uočio ženu koja je bila zarobljena i rukom je signalizirala za pomoć. – Neka je Bog spasi što je prije moguće – rekao je Mendaño. – Čuli smo vrisak, ali nismo mogli ništa učiniti – kazao je taj umirovljeni učitelj.
Mediji su pratili spašavanje u razorenim područjima. Jedan je mladić iznesen na nosilima u četvrti San Bernardino u Caracasu uz pljesak promatrača. Njegova je majka u suzama rekla: "Leandro, volim te." Venezuelska javna televizija zabilježila je trenutak izlaska djevojke prekrivene prašinom i zaogrnute u tamnu majicu kojoj spasioci pomažu da se probije iz ruševina. Voditelj spasilačke ekipe Caracasa José Luis Núñez rekao je da je pronađena u deseterokatnici u La Guairi koja se srušila i spljoštila "poput palačinke".
– Želimo istaknuti snagu, odlučnost i volju za životom ove djevojke – rekao je Núñez. Potresi su pokazali i u kakvom je stanju venezuelska administracija. Privremena predsjednica Delcy Rodríguez obratila se naciji na državnoj televiziji VTV više od dva sata nakon potresa. Prije toga službene informacije bile su vrlo oskudne, bez sumnje zbog činjenice da su komunikacijski kanali s nekima od najteže pogođenih područja bili u kvaru. Ali to je također rezultat ograničenja nametnutih neovisnim medijima pod Madurovom vladom, što je dovelo do zatvaranja stotina uglavnom lokalnih radiopostaja i novinskih stranica, koje su mogle biti ključne za ažuriranje lokalnih vijesti, kako to primjećuje BBC.
Prenose kako je uz Rodríguez bio njezin brat Jorge, koji joj je kao predsjednik Nacionalne skupštine prisegnuo na dužnost samo nekoliko dana nakon što je Maduro uhićen, a ona postala privremenom predsjednicom, te ministar unutarnjih poslova Diosdado Cabello, još jean odani Madurov saveznik. Cabello nije nosio vojnu uniformu, što je često činio u mjesecima koji su prethodili američkoj vojnoj intervenciji. Tiho je stajao pokraj Rodríguez, kao i njezin brat. Rodríguez je bila vidno potresena dok je držala svoj govor, u kojem je "prije svega" pozvala na jedinstvo venezuelskog naroda, koji je više od desetljeća duboko podijeljen između onih koji su podržavali Madura i njegova prethodnika i mentora Huga Cháveza, te onih koji su mu se protivili. Tijekom više od četvrt stoljeća Chávezove i Madurove vlasti, ključne pozicije u vladi držali su visokorangirani vojni časnici. Mnoga državna ministarstva godinama su bila u rukama generala, a analitičari su rekli da je dio razloga zašto je venezuelska infrastruktura toliko zapuštena nedostatak stručnosti onih koji su na vlasti.
Pod budnim okom Trumpove administracije, Rodríguez je nedavno smijenila generala koji je vodio ministarstvo stanovanja te postavila civila s diplomom arhitekture, a generala koji je vodio ministarstvo električne energije zamijenila je inženjerom elektrotehnike. No, očito da je ta smjena došla prekasno. Godine nestašice – pogoršane američkim sankcijama – i lošeg upravljanja dovele su do pogoršanja stanja velikog dijela javnoga stambenog fonda. Nestašica cementa, na primjer, uzrokovana kolapsom državne cementne industrije nakon njezine nacionalizacije pod Chávezom, značila je da se često nisu provodili prijeko potrebni popravci na zgradama i kućama, što ih je učinilo sklonijima urušavanju. Venezuelske udruge civilnog društva upozorile su da su neka od najteže pogođenih područja golemi projekti javnog stanovanja poput Catia La Mar, gdje je vlada Huga Cháveza sagradila stotine stanova jer se stanovništvo Venezuele brzo povećavalo – a građevinski se propisi u to vrijeme nisu strogo provodili.
Drugi ključni faktor jest što mnoge zgrade vjerojatno nisu bile obnovljene u skladu s modernim propisima o potresima. Stručnjaci kažu da su trenutačni građevinski propisi u zemlji u skladu s međunarodnim standardima. Međutim, zgrade sagrađene 50-ih, 60-ih i 70-ih godina, prije nego što su doneseni novi propisi, zbog starosti i izostanka primjene protupotresnih mjera podlegle su razaranju. Posljedice su vidljive u teško pogođenom lučkom gradu La Guaira. Prema riječima ministra unutarnjih poslova Diosdada Cabella, više od 100 zgrada srušilo se u državi La Guaira, području koje je u srijedu najteže pogodio dvostruki potres. Tijekom emisije na državnom kanalu Venezolana de Televisión (VTV) Cabello je detaljno opisao Caraballedu i Catia La Mar kao najteže pogođena područja države, dodavši da će u La Guairu biti raspoređeno 11.500 pripadnika sigurnosnih snaga kako bi "jamčili mir".
Nije to jedina takva nesreća koja je pogodila taj grad i njegovu regiju. U prosincu 1999. godine klizište uzrokovano bujičnim kišama izazvalo je smrt i nestanak tisuća ljudi u toj venezuelskoj državi. Kuće i vozila bili su zatrpani pod valom gustog blata. Crveni je križ tada izjavio da je bilo pogođeno pola milijuna ljudi. Više od 10 dana trajale su poplave koje su pogodile glavni grad i devet država. Rijeke su se izlile iz svojih korita, a dijelovi središnjeg obalnog područja bili su zatrpani blatom, pisalo je u izvješću Crvenog križa godinu dana kasnije. Istraživači sa Središnjeg sveučilišta u Venezueli naveli su u članku da je u poplavama 1999. godine bilo 15.000 nestalih ili mrtvih, a gubici su iznosili oko 3,5 milijardi američkih dolara, uništeno je više od 15.000 domova, a približno je 75.000 ljudi ostalo bez doma. No, venezuelska vlada nikada nije objavila službeni broj poginulih. Ne čini se da će ovaj put biti nešto drugačije.