Ako za nekoga možemo reći da dolazi iz vojničke obitelji, onda to sa sigurnošću možemo reći za 51-godišnjeg general-bojnika Sinišu Jurkovića koji je tek malo više od godine dana zapovjednik Hrvatske kopnene vojske. Više od pola njegove obitelji aktivne su vojne osobe, a kako ima još dva mlađa sina, teoretski ima još Jurkovića koji mogu slijediti taj obiteljski put i izbor vojnog poziva. U činjenici da Hrvati rado idu u vojsku, još radije u šestomjesečne rotacije i vojne misije NATO-a i UN-a u svijetu, general Jurković ne vidi nikakav dokaz ratobornosti naših vojnika, naprotiv, na njih gleda kao na – vojnike mira.
Potvrđuje, međutim, da naši strateški partneri iz drugih zemalja rado vide hrvatske vojnike, uz rame sa svojim postrojbama na terenu. Ostvaruju uspjehe u vojnim misijama i vježbama pa se prema njima stvara i određeni respekt, da, baš kao i kad je riječ o hrvatskim nogometašima. Jurković, rođen u Novoj Gradiški, 1991. godine diplomirao je na Vojnoj akademiji, iste godine uključuje se u HV, počeo je kao vojnik, pa zapovjednik voda, satnije, pa bojne, prošao je slavonska ratišta pa ostala s 3. gardijskom brigadom “Kune”. Prošao je i hrvatske ratne škole, bio zapovjednik brigade, pa 2015./2016. u SAD-u pohađao Washington National Defence University. Važan mu je i sport, posebno skijanje i ronjenje.
>>Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili u e-izdanju!
Od ostalih tema izdvajamo:
>>Večernji s radnicima Uljanika: Dečki, idem po otkaz i natrag sam začas
>>Poduzetni fratri postali pivari: Našim pivom s.Anto pridružujemo se craft-revoluciji
>>Zašto nam djeca pogibaju na zebrama
>>Vjekoslava Huljić: Bojim se da će osjećaji izumrijeti poput mamuta
Kako su ono cisterne hrvatske nafte poslane za srpske tenkove i kolko je na tome zaradio ugledni poduzetnik Čermak? Valjda ove mlade vojnike neće opet slat da izginu u Bosnu ko topovsko meso za interese Gojka Šuška i ustaške emigracije. A sve uz blagoslov crkve...