Europski sud (ECJ) nedavno je donio presudu koja je riješila vječnu dilemu brojnih radnika, a to je broje li se putovanja zbog posla kao radno vrijeme ili običan put? Na sreću mnogh, a pocebice zaposelnih u građevinskom i uslužnom te sektoru njege, presuda iz listopada 2025. stala je na stran radnika.
Odnosila se na zaposlenike španjolske tvrtke koji nemaju fiksno radno mjesto. Umjesto toga, radnici se u dogovoreno vrijeme sastaju na zbornom mjestu i odatle ih službenim vozilom voze na teren. Nakon završetka smjene, vozilo ih vraća na početnu točku, piše Fenix.
Ključni trenutak spora bio je u tome što je poslodavac priznavao samo odlazak na teren kao radno vrijeme, dok povratak nije bio uključen. Europski sud jasno je naglasio da se, u ovom slučaju, i odlazak na teren i povratak moraju smatrati radnim vremenom, u skladu s EU direktivama.
Sud je svoju odluku temeljio na dva zaključka. Prvi je vezan uz činjenicu da budući da poslodavac određuje vrijeme polaska, tko vozi i koji je put, radnici nemaju slobodu u tom vremenu. Usto, ne postoji fiksno radno mjesto, stoga je putovanje na različite lokacije prema nalogu poslodavca sastavni dio posla.
Dakle, putovanje mora biti uračunato u ukupno dnevno radno vrijeme. Također, zakonski propisani odmor počinje teći tek nakon povratka na početnu točku. Bez obzira na to tko vozi, ovo pravilo vrijedi jednako za vozače i suputnike u službenim vozilima.