Misterij izbornog pobjednika

HDZ je, barem prema Večernjakovoj anketi, opet izborni favorit i poslije višemjesečnog vodstva SDP-a na političkoj rang-listi ta je stranka ponovno na prvom mjestu. Prednost je, međutim, mala. Na samom rubu statističke pogreške. Realnost je također da su dvije najveće stranke u izbornu utakmicu ušle s vrlo izjednačenim snagama. Praktično to stanje traje mjesecima iako će HDZ preuzeti vodstvo kad, na primjer, umirovljenici dobiju božićnicu ili ratu umirovljeničkog duga, i iako će SDP s tijesnim razmakom preuzeti tu poziciju kad na površinu ispliva nešto što izgleda kao pritajeni skandal vladajućih.

Jednostavno, Hrvatska kao da je i dalje podijeljena na dva pola, ma koliko manje stranke rogoborile protiv toga duopola te unatoč pokušajima da se tome suprotstave međusobnim udruživanjem. U ovom trenutku potpuno je neizvjesno tko bi mogao dobiti iduće izbore. U vezi s tim su zasad svi suzdržani iako stranke rado licitiraju mogućim postotkom budućih izbornih rezultata, čime kao da si same podižu samopouzdanje.

Tu suzdržanost ovaj put vidim i kod stranih diplomata iako su, recimo, mjesecima uoči izbora 2003. imali točnu procjenu o novom izbornom pobjedniku. U vrijeme kad su gotovo sva ovdašnja ispitivanja javnog mnijenja upozoravala da Račan ima barem podjednake, ako ne i veće šanse od Sanadera, u krugovima stranih diplomata ugošćenih u Zagrebu vrlo se čvrsto baratalo procjenom da će u studenome 2003. pobijediti HDZ. Zasad, međutim, i u tim krugovima  šutnja! Osluškivanje! Ali nikakve procjene.

Sanader se nada još jednom mandatu na osnovi rezultata koje je imao dosad, a i na temelju imidža odlučnog lidera koji je uspio Hrvatsku primaknuti Europskoj uniji. Račan može igrati na kartu osobnog poštenja, iskustva i skromnosti, kao i na činjenicu da javnost poslije određenog vremena jednostavno želi promjene.

Zasad su dvije stranke gotovo rame uz rame u utrci za birače, a neizvjesnost te utrke pojačana je i okolnošću da još nema nikakvih čvršćih koalicija. Kad uđe u fazu loših odnosa s HSP-om, kakva je sad nastupila zbog procesuiranja Glavaša, a prošle godine zbog uhićenja Gotovine, Sanader se okreće sadašnjim koalicijskim partnerima, s kojima mu zapravo dobro ide. Do izbora međutim moguće su još svakojake promjene, pa i s obzirom na činjenicu da se HSLS u međuvremenu vezao uz HSS. SDP i HNS su također u fazi toplo-hladnih odnosa, s vrlo izglednom perspektivom buduće koalicije, ali ni tu se ne mogu isključiti drukčije kombinacije. Predsjednik Mesić pak, spominje i "veliku koaliciju", koju bi SDP i HDZ mogli sklopiti ako nijedna od te dvije stranke ne prikupi dovoljno glasova.

U izbornu se godinu, dakle, ulazi sa širokim dijapazonom stranačkih kombinacija, pogotovo s obzirom na činjenicu da će se u kampanji i lijeve i desne stranke pozivati na europske vrijednosti, kako se nitko ne bi unaprijed isključio iz kruga kandidata za izvršnu vlast. Ova će kampanja biti duga i zamorna, zbog čega bi mogli doći u pitanje i neki strateški važni tekući poslovi.

Ako u tome ima išta dobra za birače, onda je to činjenica da će do izlaska na birališta biti puno vremena za procjenu kome vrijedi povjeriti glas. U idućih jedanaest mjeseci bit će dovoljno vremena da se sve kandidate sagleda u realnom svjetlu, da se dobro usporedi tko što nudi i kako namjerava voditi Hrvatsku. Oko smjera, pretpostavljam, barem do kraja ovog desetljeća, teško da može biti dvojbi. Jer Hrvatska je praktično od 2000. manje-više čvrsto na tračnicama prema Europskoj uniji.