Milovan Šibl: Novi protivnik Mesića i Sanadera

Poslije nedavne splitske probe nedvojbeno je da bi leksikon hrvatskih političkih stranaka mogao postati brojniji za jednu novu. Dosad rastepena i usitnjena politička desnica najavljuje da se iz stanja "rasutog tereta" kani pretvoriti u čvrstu i respektabilnu stranku desnice.

Kakvom to alkemijom misle učiniti Ivić Pašalić, Luka Podrug, ratni generali HV-a Marinko Krešić, Željko Glasnović, Ljubo Ćesić Rojs te Milovan Šibl i njihovi pristaše? Zasad su kao najbitniji dio svoga okupljanja najavili "skidanje nacionalnih izdajnika"! Da li vođeni nekom jasnom ili zapretenom asocijacijom na znamenito hadezeovsko okupljanje u Splitu, dok se HDZ predstavljao kao "vruća desnica", i njegovi budući žučljivi i zagriženi oponenti okupili su se u Splitu.

 Split kao da postaje nekim mitskim mjestom hrvatske desnice, mjesto gdje se najprije hodočasti, a potom očekuje darove toga hodočašća. Budući članovi asocijacije "Jedino Hrvatska", predvođeni Milovanom Šiblom, vjerojatno vjeruju isto. Pokušaja okupljanja nezadovoljnih, ogorčenih i protivnih politici Ive Sanadera, osupnutih njegovim političkim revizionizmom i odustajanjim od nekadašnjih bučnih obećavanja na splitskoj rivi, bilo je i prije.

U posljednje je vrijeme osobito glasnim i javno protivnim politici Ive Sanadera i Stipe Mesića postao Milovan Šibl. Jedan od HDZ-ovih "prvoboraca" negoduje protiv njihove politike "izdaje i rasprodaje", napuštanja nacionalnih postulata dr. Franje Tuđmana, kojemu se Šibl priključio na samim HDZ-ovim počecima. Sin partizanskog generala Ivana Šibla uključio se u HDZ valjda predmnijevajući da će kroza nj nastaviti nacionalni pokret, političkom žrtvom kojega je poslije sloma 1971. postao i Tuđmanov prijatelj, njegov legendarni otac.

 Isto što i on, učinili su i sinovi još dvojice čuvenih partizana: Andrija Hebrang, sin glasovitog i tragičnog sekretara Komunističke partije Hrvatske, i Ivan Bobetko, sin Janka Bobetka, čiji je otac također doživo ostracizam nakon sloma Hrvatskog proljeća. Do ulaska u politiku Milovan Šibl je bio novinar na tadašnjem Radio Zagrebu. Ali onda je potkraj osamdesetih i u njemu proradio očev politički gen. U to vrijeme jednopartijske svevlasti Šibl se osvrnuo na slavljanje "dva veka Vuka", zdvojan što se slavi "hrvatskog zatornika".

U nekoj pak jutarnjoj emisiji Šibl je popljuvao iritantne i često neumjesne hvale Okupaciji u 26 slika Lordana Zafranovića, koji je slovio kao režimski režiser, rekavši: "Čemu takva reklametina za takav filmić", te da se čovjek pred njom osjeća kao "crv pred piramidom". Nakon toga Šibl je hitno suspendiran i premješten na politički neutjecajno Radio Sljeme.

 Ondje mu se obveza  možda i zbog pamtljivih zasluga njegova oca, dugogodišnjeg direktora RTZ-a  svodila na dolazak u radijsku zgradu i svakodnevno igranje šaha. Govore da je tako bilo sve do političkog preokreta, u koji se zdušno uključio od njegova početka. A za koji danas vjeruje da se izrodio i politički degenerirao u nešto sasvim drukčije od onoga zbog čega se on nekoć priključio dr. Tuđmanu i HDZ-u.