Kolumna

Dva napeta kriminalistička romana koja su i strastvena kronika međuratnog Zagreba

Foto: Zarko Basic/PIXSELL
Dva napeta kriminalistička romana koja su i strastvena kronika međuratnog Zagreba
26.01.2018.
u 18:00
S pomoću stvarnih likova Milana Vuković Runjić nas bezbolno uvodi u atmosferu Zagreba koji je već pomalo zaboravio na Prvi svjetski rat, a Drugi svjetski rat još nije nanjušio, pa se imućnije građanstvo odaje strastima balova, kazališnih predstava, skupih pića, seksualnih užitaka, bonvivanstva, tračeva, preljuba, tada dostupnih javnih kuća
Pogledaj originalni članak

Milana Vuković Runjić književnica je raznovrsnog opusa koji je često u sjeni njezina uredničkog i nakladničkog posla. Prije tri godine objavila je kriminalistički prvijenac “Faraon iz Ilice je mrtav” koji je u međuvremenu postao i kazališna uspješnica na sceni zagrebačke Komedije.

A sada je, i to u vlastitoj nakladničkoj kući, objavila nastavak “Faraona” nazvan “Orašar misterij”, ali je oba krimića mudro objavila u jednoj knjizi. Glavni likovi su isti u oba romana. Lijepa i šarmantna Zagrepčanka i zaljubljenica u kriminalističke zaplete Edvina pl. Podolsky, naočiti detektiv Dimitrije Lapčević koji je u zagrebačku policiju prebačen iz Beograda gdje je bio dio organizacije Crna ruka, i Edvinin stric Georg barun von Podolsky, zvani Gigi, zagrebački ljepoduh koji enormno bogatstvo svakako nije stekao poštenim radom. I dok u “Faraonu” Edvina i Dimitrije otkrivaju tko je ubio čudnovatog iličkog faraona nazvanog Keops Ra, omiljenog među ženama, i to ne samo zato što im za novac otkriva budućnost, u “Orašaru” je među nesuđenim žrtvama stric Gigi, a stvarne žrtve su mlada radnica s Trešnjevke, zaručnik Edvinine najbolje prijateljice Oton i trgovac životinjama Vilim. Milana Vuković Runjić oba je romana smjestila u Zagreb između dva svjetska rata koji tada živi u raskoraku između agramerske malograđanštine koja ga vuče natrag, ali i uvoznih tehnoloških i komunalnih novotarija koje ga vuku naprijed. Pišući svoje krimiće uz dužno poštovanje kriminalističkog žanra, autorica ispisuje iznimno zanimljivo štivo o međuratnom Zagrebu koji se polako pretvara u srednjoeuropsku metropolu ugodnu za život. U njezinim romanima uz fikcionalne, postoji čitav niz stvarnih povijesnih likova koji nas uvjerljivo vraćaju stotinjak godina unatrag. Među njima su i zloglasni upravnik zagrebačke policije Janko Bedeković, poznata feministica Zofka Kveder, hrvatski književnik Ksaver Šandor Đalski, slikar i ilustrator Otto Antonini, povjesničar tragične sudbine Milan Šufflay, bečka glumica i ljubavnica cara Franje Josipa Katharina Schratt, zagrebački gradonačelnik Stjepan Srkulj...

S pomoću stvarnih likova Milana Vuković Runjić nas bezbolno uvodi u atmosferu Zagreba koji je već pomalo zaboravio na Prvi svjetski rat, a Drugi svjetski rat još nije nanjušio, pa se imućnije građanstvo odaje strastima balova, kazališnih predstava, skupih pića, seksualnih užitaka, bonvivanstva, tračeva, preljuba, tada dostupnih javnih kuća... U osnovi, likovi Milane Vuković Runjić nisu jako daleko od likova Krležinih “Gospode Glembajevih”. Isti su to ljudi, iste su to sudbine, iste su to biografije duboko uronjene u jedan carski, neprovjetreni i u osnovi provincijski grad koji žarko želi postati metropola, ali mnogima je jasno da je Hrvatska jednu, i to bečku metropolu zamijenila onom istočnijom, beogradskom. I to na svoju štetu. Autorica svojem samo naoko bezbrižnom Zagrebu nije pristupila karikirajući i ismijavajući ga, te je spremna i vidjeti i istaknuti njegove građanske prednosti i kontrolirano hedonistički mentalitet koji se brižno krije iza često oronulih fasada otmjenih višekatnica i gornjogradskih palača s vrtovima. Pri tome se nije odviše upuštala u psihološko analiziranje i nijansiranje svojih likova za koje nam se čini da u svakom trenutku od bezopasnih osoba iz miroljubivog susjedstva mogu postati nemilosrdni ubojice.

Lik romantične i eterične Edvine, koja kao da je sišla s nekog platna Vlahe Bukovca, upravo je idealan za građenje ljubavnih zapleta kojima se Milana Vuković Runjić i u ovoj kriminalističkoj formi i te kako bavi, propitujući i Edvinino podrijetlo koje je u temeljima krvnih delikata i kaznenih djela počinjenih iz strasti. Pri tome je jasno da je autorica uzore tražila i u brojnim britanskim televizijskim serijama koje se, temeljene na kriminalističkoj literaturi, bave zločinima više klase, a koje već dugo haraju svjetskim programima. No, i “Faraon iz Ilice je mrtav” i “Orašar misterij” imaju zagrebački ‘šmek’, nekako su naslonjeni na onu prepoznatljivo toplu atmosferu filma “Tko pjeva zlo ne misli” iako imaju puno zlokobnije rasplete. 

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

OO
onako_ovlaš
21:10 26.01.2018.

to je dobro kad objavljuješ u vlastitoj izdavačkoj kući u kojoj su urednik i vlasnik,to ulijeva povjerenje širih razmjera