Kolumna

Marx i Lenjin ne idu u istu rečenicu sa slobodom i ljudskim pravima

Foto: Wiki commons/Diego Delso
Marx i Lenjin ne idu u istu rečenicu sa slobodom i ljudskim pravima
14.02.2016.
u 20:00
Javnost burno reagira na svaki pokušaj da se relativizira fašizam/nacizam, no znatno je manje osjetljiva na ljevičarski revizionizam
Pogledaj originalni članak

Hrvatska javnost izuzetno je osjetljiva na desničarski revizionizam i burno reagira na svaki pokušaj da se relativizira, obnovi ili glorificira fašizam/nacizam. To je dobro i pokazuje zrelost nacije. U Hrvatskoj ne postoji osoba, udruga ili stranka koja bi se usudila javno braniti ili promicati ustaški režim, iako postoje ljudi koji to rade kriomice i na marginama društva.

Zašto smo danas osjetljivi na nešto što se događalo prije 70 godina? Ne radi se samo o moralnim razlozima, temeljnoj neprihvatljivosti rasnih zakona, nego o stavu da građani ne žele da se pod velom nacionalizma uspostavi autoritarna vlast koja bi ograničila građanske slobode, utišala medije, uspostavila državnu kontrolu nad svim aspektima društva, ograničila prava manjina i suspendirala demokraciju.

Istovremeno, ta ista demokratska javnost znatno je manje osjetljiva na ljevičarski revizionizam, mirno gleda na glorificiranje komunističkih diktatora, sistematsko ignoriranje i umanjivanje zločina komunističkih režima, gajenje kulta revolucionarnih vođa te proliferaciju učenja koja su dovela do uspostave totalitarnih režima. Prošla Vlada čak je imala fond iz kojeg je financirala radikalno marksističke, antiliberalne medije.

Ljevičarski revizionizam ima tipičan narativ – neki su zločini počinjeni, bilo je masovnih egzekucija, istrebljenja cijelih naroda, izgladnjivanja seljaka, otimanja imovine, zatvaranja političkih protivnika, špijuniranja građana, montiranih procesa, gušenja političkih sloboda, cenzure medija, gajenja kulta ličnosti, „preodgoja“, ali to nema veze sa samom idejom komunizma, koja je u svojoj biti plemenita i znanstveno utemeljena. Jedna je istaknuta javna osoba to ovih dana ovako formulirala: “Fašizam je ostvaren, on je ubijao sve što je različito. Komunizam je neostvaren, bila je to megaideja koja se, nažalost, nije nigdje ostvarila.“

Međutim, to jednostavno nije tako – nema ništa lijepoga ili plemenitoga u idejama Karla Marxa i drugova, to je jedna do srži antiliberalna, antidemokratska i destruktivna filozofija, koja u sebi nosi sjeme nasilja i državnog terora nad pojedincem. Marxovo razlikovanje “slobode od“ i “slobode za“ radikalan je i svjestan razlaz s cijelom zapadnom liberalnom tradicijom, temeljenom na pojedincu i njegovim neotuđivim pravima – pravu na „život, slobodu i vlasništvo“, kako je to formulirano u modernim demokratskim ustavima.

Marxova denuncijacija osobnih prava i sloboda kao buržoaskih tlapnji te ideje o nužnosti „diktature proletarijata“ i „klasne borbe“ pružila je moralno opravdanje komunističkim revolucionarima za sve oblike državnog terora i represije. I tu je ključni problem hrvatske ljevice. Ne može se u borbi protiv fašizma pozivati na vrijednosti poput zaštite osobnih i političkih sloboda, manjinskih prava, slobode govora, a istovremeno se oslanjati na Marxa, koji je sve te liberalne (buržoaske) vrijednosti prezirao. Drugovi, odlučite se! Ako vam je stalo do liberalnih, građanskih i demokratskih vrijednosti, morate se odreći Marxa i nasljeđa komunizma, i obrnuto. Jedno s drugim ne ide.•

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 9

DU
Deleted user
20:20 14.02.2016.

Gospon Huić,svaka čast.

NI
Nini istrijan
14:25 02.05.2018.

Gosp.Huic vi nemate pojma o cemu pricate jer jednostavno nikad niste pricitali nista od onog sto je Marx napisao. Marx se i dalje smatra jednim od najvecih umova modernog vremena i to bas na zapadu .On jednostavno nema veze sa komunizmom u Rusiji ili istocnioj Evropi u koju mi spadamo ili smo spadali politicki.Njegove ideje i rijeci su se izvlacile iz konteksta i primjenjivale za svoje politicke ciljeve isto kao sto su krscani i muslimani izvlacivali iz Biblije ono sto im je u nekom politickom trenutku odgovaralo za ostvarivanje svojih planova. Kao sto zapadni svijet nema veze sa Kristovom propovijedi(jer se i dalje n.pr. klanjamo zlatnom teletu) tako i komunsti Istoka Evrope nemaju veze sa Marxovim idejama. Da se on najvise kritizira u bivsim komunistickim zemljama je normalno s obzirom da su sve te zemlje bile politicki podijeljene u dva nespojiva bloka: na jednoj strani diktatura komunista a na drugoj klerofasisticka diktatura zenalja Trece Osovine.Dobro je da smo svi sada odjednom postali vatreni branioci demokracije o kojo nemamo ni teoretskog ni prakticnog znanja za njeno primjenjivanje.A niti imamo stvarne zelje da to primjenjujemo nego samo u onoj mjeri koja nam odgovara.Zato nam ide tako kako nam ide.

BA
bakulušić
20:18 15.02.2016.

Poštovani gospodine Huić! Vi kažete - javnost. Što pod javnošću podrazumjevate? Madije ili svekoliko pučanstvo? Svekoliko pučanstvo zna da ni nacizam ni fašizam nisu hrvatski izumi ni projekti. Svekoliko pučanstvo zna da je pola Europe bilo na strani Hitlera i nitko to više ne dramatizira. Svekoliko pučanstvo zna da su nacisti (Hitler) i "antifašisti" (Staljin) istovremeno napali Poljsku. I nitko to više ne dramatizira. U kolijevkama fašizma i nacizma nitko nikome ne predbacuje pripadnost nacizmu i fašizmu. To se događa jedino i samo u Hrvatskoj. Tko to radi? Interesne grupe i skupine putem medija. Zašto? Da zadrže stečene pozicije i utjecaje. Zato se ne može govoriti o fašizaciji Hrvatske nego o izluđivanju svekolikog pučanstva od strane onih koji, kao što reče jedan razuman čovjek, vide ustašu iza svakog grma i iza svakog plota. Zahvaljujući takvima mnogi vide i ustašku kapu tamo gdje je zaista nema. Ali je ima zato što Đikić kaže da je ima. Što ja hoću? Hoću reći da ne vidim ni ustaše ni kape. I hoću saznati zašto su i koji "antifašisti", sinjski partizani ubili moga strica, "fašistu", mobiliziranog hrvatskog domobrana, oca petero maloljetne djece, nenaoružanog dok je išao kući obići svoju djecu. Možda zbog te svoje želje upadam u onaj, kako vi rekoste, marginalni dio koji tobože podržava fašizam. Nadam se da ću sve saznati kad Hasanbegović otvori arhive. I nadam se da će hrvatski intelektualci progovoriti na način da ne dijele krivnju na sve strane nego da prstom upru u one koji su zaista krivi.