Marijan Puahalo u 46 godina skupio 749 kaznenih prijava!

Koliko u Hrvatskoj ima osoba koje slobodno šeću zemljom iako su kazneno evidentirane i za nekoliko stotina djela, pitanje je na koje nitko ne zna odgovoriti. Jer, Ministarstvo pravosuđa takve evidencije ne vodi (!?), a MUP vodi evidencije o kazneno prijavljenim osobama, no nema strukturiranu evidenciju o višestruko prijavljivanim osobama. Drugim riječima, u Ministarstvu pravosuđa uopće ne znaju je li netko kazneno prijavljen jednom ili 500 puta, a MUP takve podatke ima, ali ne u kompjutorskoj bazi podataka.

Pritvor rijetko traže
 Mi takve evidencije ne vodimo jer kaznena prijava može biti prihvaćena ili odbačena. Osim toga, postoji razlika između kaznene prijave i kaznenog djela jer na jednoj prijavi može biti više djela. Znači, netko može teoretski biti prijavljen i 1700 puta, no to ne znači ništa ako su prijave odbačene ili nisu pravomoćno sudski riješene  kaže Velimir Čolović, pomoćnik ministrice pravosuđa.

No, strašnija od činjenice da netko s, primjerice, stotinama kaznenih prijava umjesto zatvorskim krugom šeće gradskim ulicama jest praksa hrvatskih sudova prema kojoj se pritvaranje takvih osoba rijetko traži. Točnije, ne traži se sve dok one ne počine teža kaznena djela, poput ubojstva, silovanja... Takva praksa sudova i državnih odvjetnika ljuti policiju iz čijih se redova potiho, ali često može čuti: "Mi ih zatvaramo, a oni ih puštaju." Stoga i nisu čudne često viđene situacije, posebice u Zagrebu, da policija nakon privođenja istražnom sucu, te netraženja pritvora, na izlazu iz suda čeka privedenog pa ga ponovno privodi zbog nekog drugog kaznenog djela.

Da nije tragična, ta igra mačke i miša bila bi smiješna. Jer, kako drukčije objasniti nedavni primjer mladića koji se u dobi od samo 24 godine može "pohvaliti" sa 175 kaznenih prijava  od imovinskih delikata, preko bludnih radnji, sve do silovanja. Svoju 176. prijavu zaradio je zbog razbojstva, a nakon ispitivanja je, naravno, pušten. Uz obrazloženje da nije bilo osnove za određivanje pritvora. Kako kažu pravni stručnjaci, pritvor je zadnja zaštitna mjera kojom se osigurava nečija nazočnost na sudu.

Kad već nema službenih evidencija tko je državni rekorder u broju kaznih prijava, iz novinskih arhiva može se zaključiti da naslov "najboljeg" pripada Marijanu Puhalu iz Jastrebarskog.

Brusač lijesova
On ih je, prema vlastitoj evidenciji, prije dvije godine uglavnom zbog krađa imao  749. Policijska statistika rekla je pak malo drukčije  samo 570. Razilaženje u podacima u policiji su objasnili činjenicom da sve kaznene prijave protiv njega nisu stigli unijeti u sustav!?
 Ma, kad ja tamo dođem, njihov terminal treba pet puta izlistavati da izbaci sve što imam  objašnjavao je.

Puhalo je škole za konobara, KV vozača i stolara izučio u zatvorima. U 46 godina života stekao je 20 godina zatvorskog i dva mjeseca radnog staža. Onaj zatvorski odradio je u Lepoglavi, na Golom otoku i u Staroj Gradiški, a dok je bio maloljetan, proveo je još pet godina u Glini. Radni staž upisan mu je u jaskanskoj tvornici Palma u kojoj je radio kao brusač lijesova. Dosad je pravomoćno osuđivan u 22 slučaja, a sada je u Kaznionici u Lepoglavi na izdržavanju sedam kazni. Na slobodu treba izići 2012. godine, a zatvorske dane krati odlaskom na sud jer se trenutačno protiv njega vodi još osam postupaka. Ponekad iz kaznionice ode na "odmor" u Bolnicu za osobe lišene slobode, kamo ga voze svaki put kad proguta neku žlicu, što mu je običaj.

"Šetnja" po uredima
Puhalo voli "šetati" po uredima, gdje mu se prsti zavuku u tuđe torbice, kapute, ladice... Hvali se kako je harao po Ini, HEP-u, navratio je i do Ministarstva financija, a tvrdi da je "očistio" karticu tajnici Ivice Račana dok je on bio premijer.

Objašnjava to time kako i on "mora od nečega živjeti", krivnju ne osjeća, već kaže da su krivci zapravo oni koji uz kartice nose i pinove pa mu je "posao" zapravo vrlo lak. Puhalo je postao poznat kad je pajserom u rodnom gradiću pokušao orobiti bankomat. To mu nije uspjelo, a on nije mogao prežaliti 250.000 kuna, koliko je bilo u bankomatu. Učinio je to u vrijeme kad je bio nešto više od godinu dana na slobodi, ali s novom pravomoćnom presudom za zatvor. Uz brojne kaznene prijave Puhalo ima i mnoštvo prekršajnih prijava. Njih nije brojio jer ih je, kaže, "mali milijun".

Trideset godina mlađi Karlovčanin, 16-godišnji Nermin Č., dosad je "zaradio" više od stotinu kaznenih prijava. Tu, naravno, nisu ubrojene brojne krađe koje je počinio još kao dijete. Netko ga je prozvao fantomom jer mu je neko vrijeme specijalnost bila juriti na biciklu i skidati prolaznicama torbice s ramena. Posljednja prijava koju je dobio odnosi se na silovanje maloljetnice. No, njegova majka Neda, svjesna da je izrodila problematičnu djecu jer samo oni najmlađi nemaju dosje, tvrdi da za silovanje nije kriv.

 Nečije je dijete rekorder u pjevanju, nečije u sviranju, a moj Nermin je još prije tri godine bio rekorder u krađama. Moji sinovi jesu kriminalci, ali nisu silovatelji  odlučna je.
A rekordera poput njezina sina i Puhala, sudeći prema otužnoj praksi hrvatskog pravosuđa, moglo bi biti sve više. No, to je priča koja u Hrvatskoj nikoga očito previše ne zabrinjava jer, kako kažu naši političari, kad-tad kriminalu će se stati na kraj.

749
Marijan Puhalo (46), Jastrebarsko
Hrvatski rekorder dosad je prijavljivan uglavnom zbog imovinskih delikata kao što su krađe, provale...

500
Željko Radonjić (27), Zagreb
Sa 13 godina optužen za ubojstvo taksista, “specijalist” za krađe automobila te imovinske delikte


475
Z. D. (33), Zagreb
Prijavljivan zbog zloporabe droge, za krađe, krivotvorenja dokumenata, provale i prijevare

175
Ljubomir Grgić (24), Zagreb
Prijavljivan za imovinske i seksualne delikte, a zadnji put uhićen jer je ukrao mobitel

116
Nermin Č. (16), Karlovac
Prije punoljetnosti postao je poznat po brojnim imovinskim deliktima, a posljednji put uhićen je zbog silovanja

Što to nekoga tjera da stalno čini kaznena djela, pitanje je koje zapravo ostaje bez odgovora. U sudskoj praksi bilo je primjera da su pojedini optuženici namjerno činili kaznena djela jer je to bio jedini način da završe u zatvoru. Sucima su svoje postupke objašnjavali time da je zatvor jedini život koji poznaju te da tamo barem imaju što jesti i gdje spavati. S takvim primjerima u svojoj bogatoj karijeri susreo se i Branko Lazarević, umirovljeni policajac PUZ-a, koji kaže da su se tako često znale ponašati, primjerice, skitnice, koje su za život zarađivale sitnim krađama i džeparenjem. – S druge strane, postoje ljudi koji su ponosni što su kriminalci i koliko god to nekom čudno zvučalo, oni i vole taj “posao” te imaju svoje kodekse ponašanja. Možda je u tome razlog ponavljanja kaznenih djela, a iz iskustva znam da je s osobama koje su višestruko prijavljivane zbog imovinskih delikata bilo lako raditi. Jer oni su vam ponosno priznavali sve što su počinili. Vi biste ih uhitili, oni bi priznali, odslužili svoje i opet sve ispočetka. Na koncu, takve osobe i ne možeš vječno držati u zatvoru – zaključuje Lazarević.