Bio je to, slažu se svi koji ih poznaju, ljubavni trokut. Nada Sojić i
Boško Živković bili su već dulje zajedno, potvrdit će mještani. No, o
tomu tko je bio treći kut trokuta, neće se složiti, iako nitko ne spori
da je Boško bio u vezi s majkom i kćeri. Ali ne mogu se dogovoriti je
li ona druga Nadina majka ili kći. Jer, po jednima je Boško osim sa
43-godišnjom Nadom bio intiman i s njezinom 75-godišnjom majkom Jelom
Janjić. Drugi su, pak, uvjereni da je osim Nade Boško ljubio i njezinu
15-godišnju kćer Jelicu. Tako se tek treba utvrditi tko je bio u
trokutu, ako je to uopće važno. Ono važnije, a to je tko je ubio i
sjekirom raskomadao tijelo 44-godišnjeg Boška Živkovića, dobojska je
policija razriješila.
Učinile su to Nada Sojić, koja je nakon svađe u ljubavnika ispalila
hice iz puške, i njezina majka Jela Janjić, koja je po njemu počela
udarati sjekirom, u čemu joj je pomogla i kći. Neke dijelove unakažena
tijela bacile su svojim svinjama, da ih pojedu. Jezivi zločin počinjen
je – iz strasti.
Iako je Boško Živković iz zaseoka Jerotića Brdo kod Čivčija Osječanskih
nedaleko od Doboja, gdje je besplatno stanovao čuvajući zauzvrat ovce
Milutinu Gojkoviću, nestao još krajem rujna, prošlo je mjesec i pol dok
ga je netko ozbiljno počeo tražiti. Jer, jedni su vjerovali da je
otišao u zatvor zbog neke neplaćene kazne, a drugi su pomislili da se
možda i ubio pa su svašta govorili. Tek 8. studenoga Boškov brat Nenad
iz obližnjega sela Kožuha otišao je u policiju i prijavio nestanak.
– Zadnji sam put vidio brata potkraj osmog mjeseca. Došo je k meni s
Nadom, a onda su otišli kod Nadina zeta Nemanje. I sada da ovako
završi. Još bi razumio da je bilo ubojstvo, događa se. Al čovjeka tako
mučiti – priča nam Nenad Živković dok okupljeni objašnjavaju da je Nada
udala svoju maloljetnu Jelicu za Nemanju Živkovića, kojemu su 44 godine.
Nekoliko dana nakon prijave nestanka krenuli su Nenad i mještani u
potragu za Boškom. Stotinjak metara od Nadine i Jeline ruševne kuće bez
struje i vode naišli su na stravičan prizor. Bačen na tlo i tek malo
pokriven lišćem u Jelinoj šumi bio je donji dio Boškova trupla.
– Presječen napola. Na njem lače i kaiš, a ispod viri oglodana kost. U
džepu je imo ključeve moje kuće i tako smo bili sigurni da je to on,
nesretnik – govori Milutin Gojković desetak metara od kuće u kojoj žive
Nada Sojić i njezina majka i u koju se, netko je rekao, kanio preseliti
i Boško Živković.
– Stara to nije dopuštala. Uvijek je bila gadna – dobaci susjed.
Prošle nedjelje, dan nakon što je pronađeno pola trupla, nastavljen je
očevid u dvorištu Janjićeve i Sojićeve. Dovela je policija na mjesto
zločina i Nadu Sojić.
– Eno je tamo, smije se – tužno će Nenad Živković.
– Nado, de dođi vamo – zazvao ju je policajac i pružio joj da prihvati
psa na lancu. Učinila je to bez pogovora i ledena pogleda promatrala
što se događa oko nje. A policajci su, pedalj po pedalj, pretraživali
dvorište. Nada im nije željela pomoći i bilo što reći ili priznati.
– Sada dolazi čovjek koji im je cijepao drva. Njem su rekle da je krv
na sikiri od psa kojega im je Boško ubio i isjekao, a ja mislim da je
to Boškova krv jer su one isjekle njega. I još su tom čoeku kazale da
ne cijepa na tom mjestu jer su tu zakopale psa. A ja mislim da su tu
zakopale komad Boška – priča Milutin Gojković i dodaje kako se baš u
vrijeme kad je Boško posljednji put viđen u selu začula pucnjava.
– Od onda ovdi svaki dan lete gavranovi – reče i pokaže rukom na crne ptice iznad naših glava.
Nakon što su noć provele u pritvoru, Nada Sojić i njezina majka bile su
idući dan zbog nedostatka dokaza puštene. Dvadeset i četiri sata
poslije opet su ih uhitili. U međuvremenu su posvuda po dvorištu
pronašli dijelove tijela. Lubanja je navodno pronađena u svinjcu. A
susjedi pričaju da još nisu pronašli sve dijelove Boškova tijela.
– Viđali smo mi njih. Išle su one prema šumi s vrećicama – kažu.
Nada Sojić i Jela Janjić trenutačno su u Doboju u jednomjesečnom
pritvoru. Na slobodu ih ne puste jer, osim što su počinile zastrašujući
zločin, tužiteljstvo vjeruje da bi uništile dokaze, ako ih još uopće
ima.