Brojni su Francuzi jučer nastavili prosvjedovati, smatrajući da im je predsjednik Emmanuel Macron grubo nametnuo nepopularnu mirovinsku reformu, i to zaobilazeći demokratske procedure. U četvrtak je Macronova vlada aktivirala posebni ustavni mehanizam kako bi dekretom donijela zakon kojim će francuski radnici morati raditi dvije godine dulje do odlaska u mirovinu. Sindikati i dobar dio oporbe bjesne, a diljem zemlje organizirani su veliki prosvjedi. Krajnje desne stranke, kao i one na ljevici, traže smjenu vlade, a Macronova ključna reforma dovela je Francusku na rub usijanja. Mehanizam koji je predsjednik iskoristio neki su političari već kolokvijalno nazvali "Debelom Bertom", po topu koji je Njemačka koristila u Prvom svjetskom ratu.
Premijerka Élisabeth Borne u četvrtak je aktivirala kontroverzni ustavni mehanizam "49.3", i to nekoliko minuta prije nego što je Nacionalna skupština trebala glasati o mirovinskoj reformi koja će dob za umirovljenje povisiti sa 62 na 64 godine. Vlada je, ukratko, shvatila da nema dovoljno ruku u parlamentu te se odlučila za mehanizam koji svi nazivaju "nuklearnom opcijom". Taj joj postupak omogućava da dekretom donese zakon, ali i parlamentu dopušta da pokrene izglasavanje nepovjerenja vladi, što se jučer poslijepodne i dogodilo. Više stranaka opozicije i službeno je tako zatražilo glasanje o povjerenju premijerki. Mediji su najavljivali da bi se ono moglo održati početkom idućeg tjedna.
VIDEO Žestoki prosvjedi u Francuskoj
Uhićeno 300 prosvjednika
Skupi li se u skupštini većina za smjenu premijerke Borne, past će i vlada, i Macronova mirovinska reforma, a time vjerojatno i ključna točka predsjednikova političkog programa. No, smjena premijerke ne bi dovela do pada predsjednika Macrona, već bi on morao imenovati novu osobu na mjesto predsjednika vlade (ili pak ponovno imenovati samu Borne). Jučer nije bilo jasno ima li opozicija dovoljno ruku u parlamentu za smjenu premijerke. Macron, čija centristička stranka također nema jasnu većinu u skupštini, misli da može računati na to da neće svi oporbeni konzervativni zastupnici Republikanske stranke desnog centra dići ruke za smjenu. Predsjednikova ostavština i politički kapital tako su se našli ovih dana na prekretnici.
Milijuni Francuza bjesne. Vjeruju da im je predsjednik nedemokratski nametnuo rješenje koje je izrazito nepopularno - u svim anketama se 70-ak posto Francuza izjašnjava protiv mirovinske reforme. U četvrtak i petak nastavljeni su veliki prosvjedi koji zapravo traju mjesecima. Jučer su mnogi Francuzi blokirali prometnice, i to dan nakon što su se neki demonstranti sukobili s policijom te su na ulicama Pariza zapalili požare. Prosvjedi su organizirani u Rennesu, Nantesu, Lyonu, Marseilleu gdje su zabilježene i pljačke. Uhićeno je više od 300 ljudi, od toga velika većina u Parizu. Sindikati su najavili novu mobilizaciju i prosvjede.
- Ne uzimaju u obzir što ljudi žele - rekla je za kanal France 24 jedna prosvjednica, a druga je istaknula da "vlada ne razumije jezik naroda i mora povući zakon".
"Mirovinska je reforma brutalna, nepravedna i neopravdana za radnički svijet", priopćili su vodeći sindikati, koji su snažni i utjecajni u tamošnjoj politici.
No, vlada misli drukčije - francuske mirovine skuplje su od mirovina u gotovo svim drugim bogatim zemljama. Država na njih troši 14% BDP-a, SAD izdvaja 7%, a Njemačka 10%. Osim toga, Francuzi u mirovinu odlaze sa samo 62 godine, ranije od bilo koje druge bogate nacije - Hrvati prestaju s radom kad napune 65, a Nijemci sa 67 godina. U zemlji postoje čak 42 različita režima umirovljenja za različite djelatnosti, a neki radnici imaju pravo u mirovinu otići već s 52 godine. To je vrlo skup sustav, i vlada te manjina Francuza vjeruju da bi Francuzi morali izdvajati više kako bi on postao održiv. Prije nego što je Macron javno otkrio za koliko točno vlada planira povisiti radni vijek, novinari su špekulirali hoće li to biti 64 ili 65 godina. Kako se Macron odlučio za nižu brojku, neki analitičari misle da je samo pitanje vremena kada će dob za umirovljenje porasti na 65 godina, naročito ako ova reforma prođe. Još 2010. je dob za umirovljenje iznosila 60 godina pa ju je povisio tadašnji konzervativni predsjednik Nicolas Sarkozy.
U međuvremenu se u društvu razvila rasprava o korištenju mehanizma "49.3" koji neki još nazivaju i "nuklearnom opcijom". Još prije nego što ga je Macronova vlada aktivirala, konzervativni senator Bruno Reailleau slikovito je rekao da se vlada suočava s dvije opcije: ruskim ruletom, odnosno glasanjem u skupštini u kojoj vlada nije znala ima li dovoljan broj ruku, ili pak "Debelom Bertom", topom koji su njemačke trupe koristile u Prvom svjetskom ratu. Umjesto ruskog ruleta, Macron se odlučio za "Debelu Bertu".
Mehanizam "49.3" prijašnje su vlade, pa i Macronova, često koristile, a nije kontroverzan toliko sam po sebi, koliko to što ga je Macron upotrijebio za toliko važnu politiku koja je još k tomu, pokazuju sve ankete, zaista nepopularna. Postupak omogućuje vladi da donese zakon bez dopuštenja parlamenta koji zatim ima 24 sata da pokrene izglasavanje nepovjerenja vladi što se jučer poslijepodne i dogodilo. U povijesti trenutačnog francuskog političkog sustava, samo je jednom premijeru izglasano nepovjerenje, i to prije više od šest desetljeća, 1962. godine.
Gotovo svi protiv Macrona
Zanimljiva je duga povijest mehanizma "49.3". Radi se o 49. članku, stavku 3 francuskog ustava koji vladi omogućava da donese zakon bez potrebne većine u skupštini. Osmišljen je još 1958. u sklopu novog ustava tzv. Pete Republike politički sustav koji je na snazi i danas. Glavna mu je namjena bila razbiti paralizu i nestabilnost poslijeratnog političkog sustava koji je otežavao razvoj Francuske. Francuski mediji pišu da je mehanizam "49.3" upotrijebljen više od 80 puta od 1958., a zanimljivo je da ga je socijalistički premijer Manuel Valls iskoristio zbog protivljenja nekih zastupnika vlastite stranke, i to kako bi nametnuo zakone tadašnjeg ministra Macrona. Ti su zakoni zato i nazvani "Macronovima".
Francuski predsjednik imao je dva glavna zadatka pri usponu na vlast - liberalne reforme na domaćem planu te osnažiti ulogu Europe na međunarodnom. Mirovinska reforma, koju pokušava nametnuti, tako se pokazuje kao ključna odluka njegova mandata jer će utjecati na milijune francuskih radnika te na proračun zemlje. Uspio je u nekim liberalnim reformama francuske ekonomije, i ekonomisti ističu da je poboljšao poslovnu klimu u zemlji koja po njoj, u usporedbi s drugim bogatim nacijama, nije poznata. No, mnogi smatraju da se predsjednik zbog mirovinske reforme trenutačno suočava s najvećim revoltom od demonstracija Žutih prsluka, prosvjednog pokreta koji je 2018. zatresao zemlju. Isto tako, golem dio francuske javnosti nezadovoljan je ne samo mirovinskom reformom, već i načinom implementacije. Trenutačna anketa koju je proveo RTL radio pokazala je da je čak četiri petine građana nezadovoljno time što je preskočeno glasanje u parlamentu, a 65% građana misli da bi se štrajkovi i prosvjedi protiv vlade trebali nastaviti.
znači makaron diktator. nikoga ne pita nego želi sam odlučivati.