Kolumna

Lars von Trier, trideset godina nakon što je starozavjetnog Boga doveo u dvorište Metalca

Foto: IMDb
Lars von Trier, trideset godina nakon što je starozavjetnog Boga doveo u dvorište Metalca
10.09.2026.
u 09:52
Je li Von Trier zlostavljao svoje glumice? Malo vjerojatno, jer su neke od tih glumica i bogatije, i društveno moćnije i utjecajnije od njega. Ali postoji, možda, zanimljivije pitanje: jesu li za glumca/glumicu takve uloge pogibeljne, traumatične, emocionalno nepopravljive? Doista, možeš li dalje živjeti kao Emily Watson, nakon što si jednom bila Bess McNeill?

Sve je tad još bilo nedavno i sve je bilo blizu jedno drugom. Godina 1996., veliko kino platno iza moje gimnazije, u “dvorištu Metalca”, nekoliko stotina, možda već i koja tisuća stolica, ulazi se od Srednje umjetničke škole, pokraj kioska u kojem su se prije rata prodavali pereci. S jedne strane dvorišta, prema rijeci, prolaz je prema nekadašnjoj Otvorenoj sceni Obala i Akademiji scenskih umjetnosti. U zaleđu velika je kupola Templa, nekadašnjeg novog hrama, najveće sefardske sinagoge u Europi, čiji će prostor nakon rata, kako je bilo upisano u kamenu, preživjeli sarajevski Jevreji darovati svome gradu, i tu će biti Radnički univerzitet Đuro Đaković, velika, čudnovato lijepa dvorana, u kojoj će biti jedno od življih kina naših djetinjstava.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.