Već na putu prema Švedskoj američki ministar vanjskih poslova Marco Rubio izjavio je kako "ne misli da je itko iznenađen time što su Sjedinjene Države, a osobito predsjednik, trenutačno vrlo razočarani NATO-om i onime što on predstavlja.“ Pogotovo kad je riječ o Španjolskoj, koja je zabranila Pentagonu korištenje tamošnjih baza za američke napade na Iran, onda se nameće i pitanje zašto bi Sjedinjene Države uopće bile članice saveza koji joj ne pomaže kad im je to potrebno.
U sjeni te izjave onda i počinje prvo dvodnevno okupljanje ministara vanjskih poslova NATO-a od početka rata s Iranom, kao i brojnih najava SAD-a kako žele smanjiti svoj angažman u Europi. Koliko brzo i u kojem opsegu – to je zasad uglavnom ostalo nejasno, navodi Deutsche Welle. Jasno je samo da je ozračje među članicama Saveza već bilo bolje. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, kao i obično, nastoji cijelu stvar prikazati u pozitivnom svjetlu. To što SAD ubuduće želi staviti na raspolaganje manje vojnika Savezu, prema njegovu mišljenju predstavlja i priliku: „da se odmaknemo od nezdrave, pretjerane ovisnosti o jednom savezniku i krenemo prema pravednijoj raspodjeli odgovornosti za našu kolektivnu sigurnost.“
Odavno se više ne postavlja pitanje može li i želi li Europa dati veći doprinos u ljudstvu, opremi i novcu za obranu. Riječ je o tome da Europa mora postati brža. Jer američka vlada vrši pritisak i želi brzo smanjiti svoju vojnu prisutnost. U igri je povlačenje 5.000 američkih vojnika iz Njemačke. Istodobno je najprije zaustavljeno slanje 4.000 američkih vojnika u Poljsku, da bi onda američki predsjednik Donald Trump ipak najavio je slanje „5.000 dodatnih vojnika" u Poljsku. To je obrazložio dobrim odnosima s poljskim desno orijentiranim predsjednikom Karolom Nawrockim, no nije naveo konkretan vremenski plan ili koje postrojbe će tamo biti stacionirane.
I prema riječima njemačkog ministra obrane Borisa Pistoriusa, još nema pouzdanih informacija kada i gdje će se točno smanjivati broj vojnika: „Jedino što zasad čujemo jest da je sve to dio odluke da će u Europi biti stacionirana jedna čitava američka brigada." Američka brigada sastoji se od oko 4.000 vojnika i nakon što je na početku rata u Ukrajini Pentagon u Europi stacionirao i četvrtu brigadu, po ovim planovima će ih opet biti samo tri.
Iz vojne perspektive još je značajnija najava američke vlade kako neće stacionirati krstareće rakete tipa „Tomahawk“ u Njemačkoj. Tim su oružjem srednjeg dometa Europljani privremeno željeli zatvoriti nedostatak u obrani jer još nisu razvijeni vlastiti sustavi sličnih osobina. Tu odluku njemačka vlada doduše žali, ali je – vjerojatno i zbog zategnutih odnosa s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom – ne kritizira otvoreno. „Usredotočeni smo na daljnje jačanje NATO-a“, naglašava umjesto toga zamjenik glasnogovornika vlade Steffen Meyer. Njemačka već sada preuzima više odgovornosti.
Slično razmišlja i ministar vanjskih poslova Johann Wadephul. Cilj je nova raspodjela tereta koja odgovara gospodarskom i vojnom potencijalu Njemačke i Europe. Europa je već ubrzala – i to ne samo jedanput, nego čak tri stupnja. Kao i Rutte, Wadephul ne želi ostaviti nikakvu sumnju u transatlantski savez: „Naša je poruka jasna: naš je Savez čvrst kao stijena i mi stojimo zajedno. I riječju i djelom.“ Cilj ministarskog sastanka NATO-a u Helsingborgu – gradu na jugu Švedske, na Øresundu, kraj kojeg svakodnevno prolaze brodovi ruske „flote iz sjene" jest poslati poruku što većeg jedinstva i potisnuti razlike koje su izbile na vidjelo kod napada na Iran. Prijetnja iz Rusije i rat protiv Ukrajine ostaju ključne teme Saveza. Kako bi NATO ostao djelotvoran, glavni tajnik Rutte nakon povećanja financijskih sredstava prošle godine sada želi Savezu dati i novi poticaj. „NATO 3.0" naziv je te nove faze, za koju bi ministri vanjskih poslova u južnoj Švedskoj trebali postaviti temelje – prije nego što se u srpnju šefovi država i vlada sastanu na summitu NATO-a u Ankari.