Koronavirus ne bira između grešnika i pravednika

Premda je situacija sa širenjem koronavirusa u Đakovu i okolici, odnosno u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji iz dana u dan sve ozbiljnija i bilježi se sve veći broj zaraženih, lijepo je što se Crkvi ne nabija na nos da u širenju virusa ona ima znatnog udjela. Naime, često smo skloni greške i propuste tražiti u drugima, a rjeđe u sebi. U ovoj pandemiji najbolje se pokazuje da nas vlastiti propusti mogu stajati ne samo vlastita zdravlja, nego i zdravlja drugih.

Poznato je da je najveći broj novozaraženih potekao s krizme koju je mladima udijelio umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup mons. Marin Srakić, koji je virus „pokupio" u samostanu časnih sestara u petak prije krizme, a da nije pojma imao da je zaražen. Dakle, bio je posve bez simptoma. Korona je i ovom slučaju pokazala svoje podmuklo lice. Može se biti zaražen i bez ikakvih simptoma i tako zaraziti druge. Ni samome nadbiskupu Srakiću, s obzirom na njegovu poodmaklu dob, sigurno nije bilo svejedno što će biti s njime, pa je prihvatio prijedlog i hospitaliziran je u osječkoj bolnici. A otad je u samoizolaciji, praktički, cijeli ordinarijat i svi službenici ureda nadbiskupa Hranića, kao i on sam. Sve prve pričesti i krizme odgođene su do daljnjega.

Crkva je, valja priznati, među prvima prihvatila protupandemijske mjere i upravo zbog toga sada nije predmet prozivanja.
HBK je, kao što je poznato, u prvi mah izbacila iz obreda rukovanje, blagoslivljanje blagoslovljenom vodom i pričest na usta, a nakon toga je, na prijedlog HZJZ-a, uvela i rigoroznu mjeru i zabranila mise s narodom. Mnogi su to, upravo iz crkvenih krugova, kako vjerničkih tako i kleričkih, kritizirali i dovijali se na sve moguće i nemoguće načine dokazati kako se „svetim" tj. blagoslovljenim predmetima čovjek ne može zaraziti. Sada se pokazalo da ipak može, kao što su u crkvenim medijima i tumačili teolozi i crkveni autoriteti.

Pokazalo se, naime, da virus ne razlikuje grešnike od pravednika. I đakovački slučaj dobar je podsjetnik za vjernike u ostalim krajevima da se drže propisanih crkvenih protupandemijskih mjera, koje su još uvijek na snazi.