Kakva su očekivanja u gospodarskoj 2026. i što se iz ove godine može naučiti, bile su teme panela koji je vodio Mladen Miletić, glavni urednik Poslovnog dnevnika, a sudjelovali su Martina Dalić, predsjednica Uprave Podravke, Marko Remenar, predsjednik Uprave Adris grupe, Zoran Stanković, potpredsjednik Atlantic Grupe i Boštjan Napast, predsjednik Uprave ENNA grupe. U izazovnim geopolitičkim okolnostima i suočene s raznim drugim problemima koji se samo gomilaju od 2020. godine i utječu na investicije, kratkoročne i dugoročne planove, tvrtke su se dodatno fokusirale na diverzifikaciju kako bi se smanjili rizici. Velika se pažnja općenito pridaje upravljanju rizicima.
Hrvatskoj čak možda pomaže što je "mala i nevidljiva" jer joj je u nekoj mjeri lakše napraviti pomake i biti stabilnija. - Pažljivo pratimo što se događa, kako cijene kave i kakaa divljaju unatrag nekoliko godina, pratimo što se događa s tečajem dolara, s energentima, povećali smo zalihe kako bismo osigurali dostupnost sirovina i gotovih proizvoda s obzirom na neizvjesnosti u dobavnim lancima. Okruženje jest nesigurno i neizvjesno, ali s diverzifikacijom i fokusom, Atlantic je uspio sve te godine aktivno, uspješno i sigurno ploviti tim vodama – kazao je Z. Stanković iz Atlantic Grupe.
Iz unipolarnog svijeta selimo se u multipolarni, dodao je M. Remenar iz Adris Grupe. - Manje više cijeli svijet ima problema s demografijom i padom stanovništva. Razdoblje jeftine energije je definitivno iza nas, ubrzano se transformiramo iz digitalnog doba u doba AI-ja, što traži iznimna ulaganja. Idemo u fazu oskudnijeg i skupljeg kapitala, dugo smo bili u razdoblju jeftinog. Ne da će biti manje kapitala, ali banke i financijska industrija u širem smislu će biti konzervativniji i oprezniji – istaknuo je Remenar i podsjetio da je svjetski indeks nestabilnosti zadnjih desetak godina "podivljao", pa se gotovo svake dvije tri godine dogodi nekakav ekstremni događaj, neka velika kriza, rat ili nešto treće.
Sve to iziskuje i veću razinu hrabrosti prilikom planiranja i donošenja poslovnih odluka. U zadnje četiri godine investirali su, kazao je, gotovo 500 milijuna, nastavljaju s dodatnih 300 do 400 milijuna godina, posebno u turizmu. - Ključno je ulagati kako bismo mogli dalje generirati rast i razvoj, a to onda daje umjereni i oprezni okvir za optimizam za naredno razdoblje – zaključio je Remenar. Bitna je i fleksibilnost, a zajednički nazivnik je da treba ulagati, biti konkurentan i držati produktivnost, koju je, dodao je, u posljednje vrijeme držati iznad cijene rada. Podravka, prema riječima M. Dalić, ima jedinstvenu perspektivu s obzirom da radi na cijelom svijetu i prodaje "od Amerike do Australije". Na različitim tržištima i državama se javljaju različiti rizici koji se na globalnoj razini međusobno isprepliću. Ne postoji stoga samo jedan recept.
- U Americi je došlo do poremećaja u globalnim trgovinskim odnosima koji se reflektiraju na njihovo domaće tržište, u Europi su neke velike države članice kao Njemačka u resekciji, to se onda reflektira na stanje i u srednjoj i istočnoj Europi, koje pritisnuto i ratom u Ukrajini. Poljska, Češka, Slovačka, Baltičke zemlje, Rumunjska, stisnuti su u sendviču između recesije u Njemačkoj i nešto slabijih gospodarskih rezultata u drugim zapadnoeuropskim zemljama i rata. Sudbina našeg trenutnog poslovnog okruženja je da je u Hrvatskoj trenutno stanje nekako najbolje. Kada usporedimo uvjete poslovanja u različitim zemljama, ova će godina biti takva da je u Hrvatskoj nekako najoptimističnija perspektiva, najsnažnija i najstabilnija. Nitko nije otok, u narastajućim globalnim nesigurnostima to će se kroz naše trgovačke partnere na neki način reflektirati i na nas. Kako i kojom dinamikom, ne znamo – kazala je M. Dalić i dodala kako je uvjerena da će Podravka nastaviti, što pokazuju i rezultati, uspješno razvijati i širiti poslovanje.
Europa je u velikim demografskim izazovima, istaknuo je B. Napast, kao i Hrvatska. U to su se u ENNA grupi uvjerila i s projektom Rijeka Gateway, za koji je bilo teško naći operativne radnike na terenu. - Demografski izazovi i sve što je vezano za područje rad, u našem je fokusu. I logistika i energetika poprilično su vezani za geostrateške izazove. Ono što je prije mjesec dana izgledalo sigurno, danas je možda posve drukčije. Zato svi moramo biti brzo prilagodljivi. Spremni smo brzo reagirati na promjene i prilike. Rizici su nešto s čime se svi svakodnevno bavimo – rekao je B. Napast.
Manjak radne snage u nekim je zemljama doveo i do nedostatka krastavaca koji se ne mogu brati strojevima. Remenar je upozorio i na problem nelojalne konkurencije izvan EU u proizvodnji ribe. - Uz Grke, najveći su nam konkurenti Turci koji prilikom izvoza svoje robe u EU ne mora zadovoljavati kriterije koje mi kao proizvođači u EU moramo. Neshvatljivo je da EU dopušta uvoz niskokvalitetne hrane. Postali smo broj jedan u proizvodnji organske mediteranske ribe u svijetu - kazao je. Na panelu je bilo riječi i o geotermalnoj energiji, potencijalu koji treba bolje iskoristiti. Za Atlantic Grupu specifično je da im je kava vrlo važna za proizvodnju, a najveći izazov posljednjih nekoliko godina bilo je upravo divljanje cijena kao burzovne robe, na što ne mogu utjecati. - Dizali smo cijene jer kava je u zadnjih godinu i pol poskupila preko 100 posto, a od 2020. poskupjela je četiri puta! To je izuzetno teško kompenzirati. Slična situacija je i s kakaom, kojem se u jednom trenutku cijena također učetverostručila – kazao je Stanković i dodao kako je prognozirati nešto za 2026. je jako teško.
Govoreći o tome hoće li cijene hrane rasti 2026., M. Dalić je rekla da je o kretanjima cijena u budućnosti uvijek nezahvalno. Na formiranje cijena utječu strukturni problemi naše poljoprivrede zbog kojih se ne proizvodni dovoljno hrane. No, cijena se u bazi formira na temelju burzovnih kretanja na razini cijele Europe i svijeta, kao što je slučaj sa žitaricama i kukuruzom, na primjer. - U javnosti se stvara dojam da bi, kad bismo sami više proizvodili, cijene hrane bile niže. Bilo bi dobro da više proizvodimo, ali pitanje cijene je pitanje globalnog tržišnog mehanizma, a ne samo našeg nacionalnog. U načelu, cijena žitarica i mesa formira se temeljem kretanja na burzama u Njemačkoj, Francuskoj i SAD-u – istaknula je M. Dalić.
Tu je i kretanje troškova, pa i cijene rada. Podravka je znatno povećala plaće, puno više nego što je rasla inflacija. - S obzirom na stanje u okruženju i oprezna očekivanja u 2026., takvu dinamiku rasta plaća neće biti moguće održati ubuduće – kazala je i zaključila da će kretanje cijene hrane iduće godine ovisiti o zbivanjima na svjetskom tržištu i hoće li biti nekih većih poremećaja. I ostale su tvrtke investirale u plaće, no nema mjesta za daljnji rast ako neće biti i rasta produktivnosti. Problemi su i s pronalaskom srednjeg i visokog menadžmenta. - Trebamo ljude koji donose inovacije i razvoj u kompanije. Izazov ispred vlade je i integracija tih ljudi – smatra B. Napast, a Z. Stanković borbu za talente vidi kao jedan od tri najveća problema. Izazov je i oporezivanje visokih plaća. Daljnji uvoz radne snage ne neminovno jer nema dovoljno domaćih radnika.
Ovogodišnji partneri konferencije su: CVH, FINA, HBOR, HEP, INA, JAMNICA, PBZ, PEVEX, PREMIUM CHICKEN COMPANY i RENAISSANCE CAPITAL.
Kad vidiš Dalićku i njen uvoz Podravka proizvoda iz Bugarske, Ukrajine, Srbije...i dizanje cijena, onda je debilizam govoriti o održivoj Hrvatskoj proizvodnji, podebno dok joj kolege iz HDZ-a ubijaju slsvonske svinje. O ovom iz ENNE i ruskom kapitalu Vujnovca, ni AP ništa ne smije spominjat....