Kineske četvrti u Hrvatskoj

Kineska tinejdžerica Sun Xiaoying krenula je u osmi razred u Gospiću i postala glavnom atrakcijom za svoje vršnjake. Stigla je s roditeljima koji su u napuštenoj Lici otvorili dvije trgovine kineskom robom. Dolazak Kineza u Hrvatsku više nije takva senzacija jer njihovi dobro posjećeni dućani postoje već nekoliko godina u svim većim hrvatskim gradovima.

Kineska roba hit je u predgrađima hrvatskih gradova, kao i diljem svijeta. Istodobno, novinari, globalisti, futurolozi, geopolitičari traže odgovor na pitanje kakav će biti svijet za deset ili petnaest godina. To više što je Kina u posljednjem desetljeću postigla ono za što je razvijenim državama zapada trebalo 50 godina. Još ovoga ljeta vodio se veliki tekstilni rat između Kine i ostatka razvijenog svijeta jer se u ovoj fazi globalizacije, kad je više-manje dopušteno slobodno kolanje robe, više nitko ne može nositi s Kinezima.

Kad pomislite da su cijene dotakle dno, Kinezi vam još uvijek mogu ponuditi traperice za trideset kuna ili pak majice i dječje igračke za samo nekoliko kuna. Zbog toga  su naši trgovački lanci puni kineske robe, a kineski dućani niču kao gljive poslije kiše. Kinezi su uspješni poduzetnici u gotovo svim zemljama u kojima žive. Tako, prema nekim podacima, kontroliraju 90 posto gospodarstva u muslimanskoj Indoneziji iako ih je tamo zanemariv broj. Jednako tako imaju nerazmjerno velik utjecaj na tajlandsko i malezijsko gospodarstvo.

Prema službenim podacima MUP-a, trenutačno u Hrvatskoj "ukupno 618 državljana NR Kine ima reguliran status stranca". Druge se procjene kreću od nekoliko tisuća pa do fantastičnih 40.000 Kineza u Hrvatskoj. Usporedbe radi, u Beogradu i Budimpešti ima više od 50.000 Kineza, a u Sarajevu i BiH tek neznatno manje. Navodno, kineska država stoji iza svojih građana i kreditira ih prve dvije godine kako bi stali na noge. To je prvi put u novijoj povijesti da jedna država u snažnom gospodarskom zamahu ne izvozi samo robu nego i svoje ljude. Pravi ideal globalizacije: slobodan protok robe, ljudi i kapitala.

 Kineska roba nije se pojavila samo u Hrvatskoj. Kinezi su propulzivna skupina pa je i njihova roba konkurentnija, jeftinija na svim tržištima  rekao je za Večernji list sociolog dr. Ognjen Čaldarović, profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Prema njegovim riječima, teško je procijeniti koliko će Kineza doći u Hrvatsku u sljedećih 10-15 godina jer to ovisi o mnogim parametrima koje je teško predvidjeti.

Neki drugi stručnjaci upozoravaju da je kinesko naseljavanje svijeta teško zaustaviti. Naime, ruralni dijelovi Kine vrlo su siromašni, nezaposlenost je velika, pa će u sljedećih 15 godina taj pritisak biti i veći. Kineska konkurentnost i sada se najvećim dijelom temelji na nezamislivo niskoj cijeni rada. Tako Naomi Klein u svojoj knjizi No logo donosi podatke da su kineski radnici u tvornicama, u kojima se proizvodi odjeća za vodeće multinacionalne kompanije, prije nekoliko godina zarađivali 4 ili 5 dolara tjedno. Ti radnici, iako rade do 70 sati tjedno, žive u pretrpanim spavaonicama, bez ikakvih radničkih prava, smatraju se sretnima jer su se dokopali grada gdje je život i s tako niskim primanjima neusporedivo bolji nego na zaostalom i prenapučenom selu.

Svi Hrvati koji su surađivali s Kinezima puni su hvale za njihovu poslovnost i poduzetničku korektnost. Bez obzira na to je li riječ o našim radnicima u kineskim dućanima, prevoditeljima, iznajmljivačima stanova i poslovnih prostora ili pak poduzetnicima koji od njih kupuju robu na veliko. Kinezi sve svoje obveze ispunjavaju do zadnje lipe i na vrijeme.  Radim kod njih već godinu dana i mogu reći da su vrlo korektni. Plaća nikad nije kasnila ni jedan jedini dan  kaže Ivan, koji je prije radio u jednom europskom trgovačkom lancu, ali kaže da su uvjeti kod Kineza, pogotovu njihov odnos prema radnicima, puno bolji.

Svi Kinezi koji su došli ovamo odlučili su uspjeti. Iako im posao dobro ide, oni to ne pokazuju javno. Nema ih u crnim kronikama jer posebno paze da svojim ponašanjem ne iritiraju domaćine. U tom velikom poslu ne dopuštaju si pogrešku koja bi kompromitirala njihov svjetski uzlet. A zaista je riječ o podacima koji izazivaju strahopoštovanje: s gospodarskim rastom od 9 posto u prošloj godini (Hrvatska manje od 4 posto) i povećanjem izvoza od 30 posto u ovoj godini, Kina postaje najjačom gospodarskom silom poslije SAD-a i među najvećim svjetskim izvoznicima.

Profesor Čaldarović smatra da Hrvatska neće postati zemljom masovnog useljavanja ni jedne posebne doseljeničke skupine, pa tako ni Kineza. Budući da se sve doseljeničke skupine u pravilu naseljavaju u mjestima (četvrtima) gdje postoje doseljenici iz njihove zemlje, smatra da naseljavanje kineskih doseljenika, primjerice u Zagrebu, osobito u području Kajzerice, ne treba iznenađivati.

 Takav obrazac doseljavanja, vrlo tipičan za SAD potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, prisutan je u mnogim zemljama. Doseljavaju se "k svojima" koji su već spoznali kanale socijalne integracije i snalaženja. I sasvim je moguće da će se jednog dana javiti i neka "kineska četvrt" u Zagrebu, pa možda i u nekim drugim hrvatskim gradovima  predviđa Čaldarović.

Dolazak Kineza prva je velika svjetska globalizacijska tema koja se izravno tiče i prosječnog Hrvata. Jer tko bi prije tridesetak godina pomislio da će granica između Hrvatske i Hercegovine, gdje se uglavnom švercala hercegovačka škija, biti glavno područje za (i)legalni ulazak kineske robe i ljudi ili da će napuštena Lika postati Eldorado za neke ljude s Dalekog istoka. Ovo je školski primjer kako globalna kretanja djeluju na lokalne misli i osjećaje. To zna i mala Sun iz Gospića, ali i njezini vršnjaci iz škole koji su prvi dan u školu došli dobro opremljeni robom iz kineskog dućana.

Dr. Mladen Staničić, direktor Instituta za međunarodne odnose, smatra da će za 15 godina, kao i sad, vodeća država na svijetu biti SAD, kojem će se priključiti Kina i velikim dijelom Rusija. Europska unija postat će gospodarskom velesilom, ali je veliko pitanje koliko će to moći pretočiti u političku snagu. Što se tiče dolaska stranih radnika u Hrvatsku, pa tako i Kineza, smatra da će Hrvatska dijeliti sudbinu EU. Vjerojatno će naši veći gradovi imati kineske četvrti, ali je uvjeren da će Hrvatska kao članica EU uspjeti kontrolirati useljavanje te da ono neće ugroziti hrvatski identitet jer neće biti masovno.

Dr. Slavko Kulić s Ekonomskog instituta tvrdi da će i ubuduće na svjetskoj pozornici glavnu riječ voditi tzv. antiteroristička koalicija na čelu sa SAD-om i Velikom Britanijom te da će EU biti politički podređen. Stvaranje gospodarski moćne i politički stabilne Kine može biti temelj njezine premoći u svijetu putem izvoza kineske robe, ljudi i kapitala. Useljavanje u Hrvatsku bit će sve jače zbog nove strane vlasničke strukture jer je pravo stranih poduzetnika da zapošljavaju one radnike koji su spremni raditi za nižu cijenu rada. Useljavanje ide u smjeru gotove infrastrukture gradova, pa su već stvorene kineske četvrti u prigradskim naseljima Zagreba, Osijeka, Splita i Rijeke, zaključuje dr. Kulić.

Na području PU osječko-baranjske trenutačno boravi 18 Kineza. Dozvolu za privremeni boravak ima njih šestero koji se nalaze u Osijeku i Belom Manastiru. Ostalih 12 Kineza ima poslovne dozvole za rad u Osijeku, Belom Manastiru, Đakovu i Našicama. Na Trgovačkom sudu u Osijeku Kinezi su registrirali 13 trgovačkih društava, osam s adresom u Đakovu, tri u Našicama i dva u Osijeku. (I. B.)