Kako su se Hamas i Fatah uspjeli pomiriti oko nogometa

Uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u lipnju u Južnoafričkoj Republici (JAR), od 2. do 16. svibnja održat će se još jedno nogometno prvenstvo. No dok prvo organizira Fifa, Palestinska nogometna federacija suorganizator je onog drugog na kojem će u Gazi nastupati 16 momčadi Palestinaca, diplomata, humanitarnih radnika i novinara. Po sportskom značenju Gaza se ne može mjeriti s mundijalom u JAR-u, ali je političko značenje prvenstva u Gazi bitno veće od smotre u JAR-u, jer su početkom travnja u toj enklavi sa 1,6 milijuna stanovnika palestinske frakcije Hamas i Fatah postigle sporazum o povratku nogometa u taj dio palestinskog teritorija nakon tri godine.

A ako su se žestoko suprotstavljeni Fatah i Hamas oko nečega uspjeli složiti, onda je to bitno i za svijet, pa bila riječ i o nečem objektivno sporednom poput nogometa. Palestinska nogometna federacija (PFF) i reprezentacija, koliko god zvučalo egzotično, nisu pale s Marsa. Postoje još od 1928., od 205 reprezentacija svijeta Palestinci su na Fifinoj ljestvici trenutačno 173., između Mongolije i Komora, a u travnju 2006. zabilježili su najbolji plasman, kad su bili 115., što je bolje od, npr., trenutačnog plasmana Gruzije (119.). Postoji i ženska nogometna reprezentacija koja u konkurenciji od 105 nacionalnih timova svijeta zauzima 87. mjesto.

Fatahovi nogometni disidenti

Pod vodstvom izbornika Alfreda Riedla iz Austrije, Palestinci su 2006. čak bili na putu da u skupini s Irakom, Uzbekistanom i Tajvanom budu prvi te da se plasiraju na svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. No, tijekom kvalifikacija Izrael je nekim reprezentativcima zabranio napuštanje Gaze, što je dovelo do poraza i ispadanja. Novi udarac uslijedio je nakon što je iste godine izbore za Palestinsku samoupravu osvojio Hamas koji Izraelu ne priznaje pravo na postojanje, za razliku od Fataha koji je sklon “ideji o dvije države”.

Kako većinu klubova u pojasu Gaze vode pristaše Fataha, politički sukobi frakcija doveli su do Hamasove suspenzije svih kup i ligaških natjecanja 2007. u tom uskom pojasu, čiji stanovnici ionako pate od teškog siromaštva, nezaposlenosti od 40-ak posto i svega što donosi izraelska blokada, uključujući i trotjednu vojnu invaziju Izraela na prijelazu iz 2008. u 2009. U sukobima su od izraelskih granata stradavali i stadioni, ali su uskoro nagoviještena bolja vremena za palestinski nogomet, a možda i za Bliski istok.

Mirotvorna inicijativa navijača

26. listopada 2008. otvaranju palestinskog nacionalnog stadiona u Al-Ramu u istočnom Jeruzalemu sa 6500 sjedećih mjesta i po svim stanardima Fife prisustvovao je i predsjednik Fife Sepp Blatter, a u veljači ove godine zabilježena je dotad nezamisliva inicijativa navijača Izraela da se za izbornika Izraela pozove egipatski trener Hassan Shehata. On se proslavio osvajanjem posljednjeg Afričkog kupa s Egiptom, što su stanovnici Gaze, unatoč političkom sukobu Hamasa i Egipta, žestoko proslavili. Kako Izrael redovito zapinje u kvalifikacijama za svjetska i europska prvenstva, sportska logika bila je jasna. Mirotvorno nastrojen dio izraelskih navijača za podršku je molio i Blattera, no možda poučen primjerom egipatskog predsjednika Anvara el-Sadata, koji je 1977. posjetio Izrael, a dvije godine kasnije bio ubijen u atentatu, Shehata je poručio da bi “radije umro od gladi nego trenirao Izrael” koji “okupira palestinska područja”.

Da se nepomirljivi neprijatelji ipak mogu dogovoriti makar o nogometu, Fatah i Hamas pokazali su početkom travnja, dogovorivši povratak nogometnih natjecanja u Gazu. Palestinci su sporazumom bili oduševljeni, neovisno o tome jesu li za Fatah ili za Hamas, odnosno navijaju li od europskih klubova za Barcelonu ili za Real Madrid – dva omiljena kluba iz vanjskog svijeta u pojasu Gaze. Ubrzo je došlo i do planiranja Svjetskog prvenstva u Gazi 2010. koje sufinancira i UN. A ako je suditi po brzini događaja, u JAR-u 2010. neće biti Palestinske samouprave, ali 2014...