Štrajk ZET-a i Holdinga traje drugi dan jer sindikati traže veće plaće, bolja materijalna prava i nove kolektivne ugovore. Na ulice glavnog grada jutros su izašli samo jedan tramvaj, jedan autobus te 20 kamiona Čistoće. Gradonačelnik Tomislav Tomašević smatra kako sindikalni čelnici nisu pregovarali u dobroj vjeri te ističe da ne pristaje na ultimatume, a za danas su najavljena i ročišta povezana sa zakonitošću štrajka u ZET-u i Holdingu. Obustava rada ovakve vrste nije zabilježena već 90 godina.
Dana 1. svibnja 1940. dogodio se veliki radnički prosvjed, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, godinu dana prije njezina sloma i stvaranja NDH. Oko 5 sati ujutro, ZET-ovci su se okupili te odlučili obustaviti tramvajski i autobusni promet te su telefonom o tome obavijestili ravnatelja Gradske štedionice. ZET tada nije bio gradsko poduzeće u današnjem smislu, nego je Gradska štedionica bila vlasnik.
Okupljanje je vrlo brzo preraslo u demonstraciju. Na Remizi se okupio velik broj ljudi, a radnicima ZET-a pridružili su se i drugi zagrebački radnici. Vlast je na okupljanje odgovorila policijskom intervencijom te je na Remizi došlo do sukoba s policijom. Prosvjednici su se kretali prema Trešnjevci i dalje prema središtu Zagreba. U isto vrijeme, radnici iz drugih dijelova grada išli su prema centru. Na Kvaternikovom trgu već se oko 7.30 sati počela okupljati velika skupina. Policija ih je pokušala rastjerati u Zvonimirovoj ulici. Radnici s područja Trnja, Kanala i Sigečice također su krenuli prema središtu grada i sukobili se s policijom. Cilj različitih kolona bio je spojiti se u središtu Zagreba, na današnjem Trgu Republike Hrvatske.
Dan je završio mnogo dramatičnije od običnog radničkog štrajka, s obzirom na to da je bilo ranjenih i uhićenih. Prema jednom istraživanju, samo toga dana uhićeno je više od 70 demonstranata. Među njima je bio i Jakov Dugandžić, tada jedan od ključnih ljudi komunističke organizacije u ZET-u. On je sudjelovao i u organizaciji velikog štrajka radnika ZET-a 1936. godine.
Krajem rujna 1936., radnici su počeli organizirano tražiti kolektivni ugovor, uređenje radnog odnosa i radničke povjerenike. Dana 30. rujna izabrani su radnički povjerenici, uključujući Dugandžića. Uslijedili su pregovori s upravom, a situacija se ubrzo zaoštrila. Na skupštini radnika i namještenika, održanoj u noći 12. listopada, jednoglasno je odlučeno da se obustavi rad ako uprava ne prihvati njihove zahtjeve. Pritom, nije se radilo samo o plaći, nego je u središtu bilo pitanje hoće li radnici dobiti formalno uređen kolektivni odnos s poslodavcem i pravo na svoje predstavnike.
U štrajku je u konačnici sudjelovalo nekoliko stotina radnika, no on je ostao ograničen jer autobusni promet nije istodobno obustavljen. Dakle, autobusi su nastavili voziti, što je bitno smanjilo pritisak štrajkaša. Štrajk je trajao otprilike devet dana te je pred kraj došlo do nagodbe. Rezultat je bio djelomičan. Uprava je obećala određena poboljšanja, no radnici nisu dobili sve što su tražili.
*Uz korištenje AI-a