Gledajući sve strahote rata u Ukrajini, mnogi u Hrvatskoj, pa i oni koji su se borili u Domovinskom ratu, čude se kako smo mi mogli uspjeti. Sami, bez ičije pomoći, pod međunarodnim embargom, s trećinom Hrvatske pod velikosrpskom okupacijom, a pobijedili. Kako, zašto?
Pa zato što su Hrvati prvi put u svojoj novijoj povijesti ratovali svi na istoj strani, zato što je na djelu bila ostvarena politika nacionalnog pomirenja Franje Tuđmana. Zato što su sinovi i kćeri hrvatskih ustaša i partizana ratovali zajedno protiv istog neprijatelja. Ta pomirba nije, naravno, značila izjednačavanje ideologija i politika među Hrvatima, nego zajedništvo svih opcija oko programa stvaranja države Hrvatske. Niti 30-ak godina poslije, Hrvati više ne ratuju, pa su malo po malo politički opet zauzeli cijelu lepezu od, uvjetno nazvano, ustaša do partizana. No, Domovinski rat i dalje se pamti kao najvredniji temelj na koji svi koji su ratovali i sudjelovali polažu jednako pravo. To se, međutim, smatraju neki naši bivši branitelji, ne odnosi na Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koji su bili bivši obavještajci jugoslavenskih tajnih policija SDS-a, odnosno Udbe.
Kako i zašto je Hrvatska dobila rat? Tuđman je znao da ne možemo pobijediti sa 'časnim sestrama'. Danas se okreće u grobu
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić
Hajde da podijelimo dvije stvari. Ova dvojica (Perković i Mustać) ne leže u zatvoru zato što su sudjelovali u Domovinskom ratu već zato što su AKTIVNO SUDJELOVALI U UBOJSTVO HRVATSKOG EMIGRANTA ĐUREKOVIĆA što je Njemački sud nedvojbeno zaključio. Ako ćemo dublje, njima je posao bio da proganjaju one koji su bili protiv Jugoslavije, a radili su na uspostavi hrvatske države. Koliko su to dobro radili vidljivo je iz toga da su obojica dogurali na sam vrh struktura koje su to radile znači i te kako su radili protiv uspostave Hrvatske države. Obojica nisu bili glup, a pogotovo nisu bili neinformirani i vidjeli su već od početka 80 kako se stvari razvijaju. Nisu možda očekivali da će se to tako brzo razviti ali kada su vidjeli kako je vrag došao po svoje onda su, da ne bi izgubili glavu, samo promijenili stranu. Njima je do Hrvatske stalo isto koliko i meni do Eritreje. Što više ne samo da su se svrstali na drugu stranu nego su to napravili na taj način da i dalje upravljaju procesima pa su svoje istomišljenike infiltrirali u sve društveno ekonomske strukture što je valjda sada već svakome jasno osim nekim novinarima. Pa razlog zašto se istima nije sudilo u Hrvatskoj upravo i je to što su imali, a očito i dalje imaju izuzetno jak utjecaj u društvu.