Plaćena ubojstva nisu modus operandi samo okorjelih kriminalaca, prepredenih mafijaša i pripadnika narko miljea. Kada se probude i otmu kontroli nemani poput pohlepe, ljubomore i želje za osvetom, po istom, brutalnom i nemilosrdnom modelu operiraju čak i najbliži srodnici koji se pretvaraju u hladnokrvne naručitelje likvidacija - muževi i žene spremni su platiti bogatstvo za smrt supružnika, unuk naručuje ubojstvo svoje bake, brat plaća za likvidaciju rođene sestre.... Koliko je dug niz takvih naručenih ubojstava unutar obitelji na ovim našim, naoko pitomim prostorima, nije poznato, jer službene i precizne statistike takvih mračnih zločina ne postoje, no slučajevi koji su zabilježeni u sudskim kronikama, ali i našoj arhivi otkrivaju doista zastrašujuće životne priče u kojima su glavni negativci članovi obitelji koji su, vođeni najmračnijim porivima, pohlepom i željom da se čim prije domognu imovine, ili pak ljubomorom i osvetom, kovali planove za ubojstvo te nisu prezali od angažiranja plaćenih ubojica kako bi se riješili svojih sadašnjih ili bivših supružnika, sestre ili bake.
Na temelju nekolicine takvih slučajeva stručnjaci zaključuju kako i unatoč brutalnosti izvršitelji takvih zločina najčešće nisu skupi, profesionalni ubojice, kakve angažiraju pripadnici krim-miljea, nego uglavnom amateri spremni ubiti čovjeka i za samo nekoliko tisuća eura. Izdvajamo neke od istinitih priča o ubojstvima koja su naručili upravo članovi obitelji i koja su punila stupce crne kronike.
Zasigurno jedno od najpoznatijih, u na sreću ne baš dugom nizu takvih slučajeva, ubojstvo je Lj.N., imućnog, povratnika iz Švedske, koji se nastanio u Crikvenici te je brutalno likvidiran prije 30 godina. Iza kulisa tog ubojstva, koje se dogodilo 27. prosinca 1995. godine, krila se njegova supruga, S. N. Kako bi se čim prije domogla njegova bogatstva, ona se u dogovoru sa svojim ljubavnikom, M.P., odlučila riješiti bogatog 56-godišnjeg supruga. Preko svoje kćeri i njezina tadašnjeg dečka, ljubavnik je došao do ubojice, ratnog veterana iz Bribira, a cijena likvidacije bila je oko 2.000 eura. Te prosinačke večeri, kako bi ubojici stvorila priliku za izvršenje zločina, supruga je nagovorila da idu na trčanje šetalištem između Crikvenice i Selca. Kada su oboje došli do pustog mjesta, ona je ubrzala i prema planu otrčala dalje, ostavivši supruga iza sebe. Upravo na tom mjestu, u dogovoreno vrijeme, u zasjedi je čekao ubojica te je iz hicem iz lovačke puške ubio bogatog povratnika. Njegovo mrtvo tijelo, supruga i ubojica potom su gurnuli na stijene, kako bi se doimalo da je ubijeni zapravo umro od srčanog udara. Na mjesto zločina ubrzo je stigla policija i hitna pomoć, a na očevidu koji je uslijedio dogodilo se nešto što je doista neshvatljivo, ali je ipak istinito – nitko nije uočio prostrjelnu ranu na tijelu te je kao uzrok njegove smrti najprije naveden infarkt. Mračna strana priče na svjetlo dana izašla je tek sutradan kada je obdukcijom utvrđeno da je riječ o ubojstvu, a ne o prirodnoj smrti. No, niti nakon tog saznanja policija nije mogla složiti mozaik, slučaj je rješavan godinama, a za to su vrijeme supruga koja je naručila ubojstvo i njen ljubavnik uživali u luksuzu, trošeći novac koji je ona naslijedila od ubijenog muža. Na sudu su priznali svoju vezu, no kako ne bi bili sumnjivi tvrdili su da ona nije postojala dok je žrtva bila živa, nego im se ljubav dogodila tek nakon njegove smrti, kada su zajedno otišli na krstarenje na Karibe. Sve kockice mračnog mozaika složile su se tek osam godina nakon naručenog ubojstva, a ključnu ulogu u tome imao je policijski pouzdanik koji je uspio snimiti priznanje. Žena koja je naručila likvidaciju svog imućnog supruga, osuđena je na 15 godina zatvora, a isto je toliko dobio i posrednik, dok je ubojica osuđen na 20 godina zatvora.
Ljubavnik se gotovo tri desetljeća krio, živio je na Karibima pod lažnim imenom, no uhićen je 2023. u Panami te je izručen Hrvatskoj. Okruglih 30 godina nakon ubojstva, danas 75-godišnjak, navodni mozak cijele operacije naručenog ubojstva, u svibnju i lipnju ove godine na riječkom je Županijskom sudu počeo iznositi svoju obranu. Tvrdi da teške optužbe na njegova račun nisu istinite te ističe kako niti jedan od ukupno 100-tinjak svjedoka nikada nije potvrdio njegovu navodnu umiješanost u zločin, kao niti ljubavnu vezu sa suprugom u razdoblju dok je njen muž bio živ, zbog čega tvrdi da je za poticanje i organizaciju ubojstva u odsutnosti osuđen na 15 godina zatvora isključivo na temelju samo jednog iskaza, za koji kaže da je lažan. No, Sudsko vijeće je ocijenilo da nije promijenjena niti jedna važna činjenica iznijeta na prvom suđenju te je na ponovljenom suđenju pred Županijskom sudu u Rijeci nepravomoćno osuđen na istovjetnu kaznu od 15 godina zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu.
Brat angažirao ubojicu sestre
Naručeno, hladnokrvno ubojstvo dogodio se i na zadarskom području, u siječnju 2006. godine. Š. M. naručio je ubojstvo svoje sestre. Ubojica, s kojim je dogovorio posao, pucao joj je u glavu iz pištolja marke Walther, ispalivši tri hica direktno u sljepoočnicu. Motiv da brat naruči ubojstvo rođene sestre bila je pohlepa, naime, imovina ubijene procijenjena je na više od milijun eura. Naručitelj ubojstva, već je od ranije bio poznat policiji, jer je krajem 90-ih, naručio ubojstvo bivšeg ministra turizma, Antuna Marčela Popovića, te je desetak godina odsluživao kaznu u Lepoglavi, gdje je i počeo smišljati pakleni plan za likvidaciju vlastite sestre. U tome mu je pomogao N.G. kojega je upoznao u Lepoglavi. Po izlasku iz zatvora N.G. je pronašao potencijalnog ubojicu, P.M., te mu je u naručiteljevo ime dao novac za ubojstvo. No, ljubav između Š.M.-a i njegova zatvorskog kolege pukla je kada je ovaj doznao da mu je za ubojstvo plaćeno manje nego ubojici. Kada je od zatražio ostatak novca, on se odlučio na još jedno naručeno ubojstvo - platio je ubojici da se riješi i posrednika. Slučaj je uspješno razriješen - za ubojstvo iz koristoljublja, naručitelj Š.M. i ubojica P.M. osuđeni su na po 40 godina zatvora. Bile su to najteže kazne ikad izrečene na zadarskom Županijskom sudu. Potvrdio ih je Vrhovni sud, no nedugo nakon toga P.M. objesio se u zatvorskoj ćeliji, a Š.M. služi kaznu u Lepoglavi.
Naručio je ubojstvo svoje bake jer mu je smetala
U rujnu 1994. jedan je unuk naručio smrt svoje 71-godišnje bake, I.Š. Tog toplog, rujanskog dana umirovljena je veterinarka iz Slovenskih Konjica, odlučila otputovati na odmor u Istru. Svojim crvenim BMW-om doputovala je u Savudriju, gdje je u naselju Ravna Dolina imala kuću sa šest apartmana. Bio je to njen posljednji odmor. Nesretna žena ni slutila nije da će njen tada 29-godišnji unuk, informatičar iz Šentjurja, naručiti njeno ubojstvo. Kada je umirovljenica stigla u svoju kuću u Savudriji tamo je zatekla unuka i njegovog prijatelja. Zatražila je od unuka da joj vrati 1.400 njemačkih maraka, koliko je bio dužan za struju, a u prepirci mu je rekla i kako će svu imovinu ostaviti Caritasu. Kako je kasnije ustanovljeno istragom unuk je tada nagovorio svog prijatelja da ubije njegovu baku, jer mu je počela smetati. Sljedećeg dana, 13. rujna te 1994., dok je u apartmanu s gospođom gledao Santa Barbaru, mladić je odlučio ispuniti želju svog prijatelja. Kada je starica krenula u kuhinju, on je pošao za njom te ju je s leđa ugušio konopcem.
Unuk i ubojica dogovorili su se da staričino mrtvo tijelo bace u more koje je od kuće udaljeno oko 200 metara, no vrijeme im nije išlo na ruku. Te je večeri, ali i iduća dva dana, puhala jaka bura i stoga nisu mogli isploviti čamcem, pa je 16. rujna ubojica odlučio motornom pilom prepili leš. Dijelove tijela stavio je u plastične vrećice pa u putne torbe koje su sutradan staričinim BMW-om odvezli na nepristupačna mjesta gdje su ih skrili u tri iskopane jame. Pričekali su još nekoliko dana, te su 3. listopada otišli u policijsku postaju Umag kako bi prijavili nestanak I.Š. koja se od tada u policijskom kartonu vodila kao nestala osoba. Punih 14 mjeseci za nesretnom su staricom tragale i hrvatska i slovenska policija, pa čak i Interpol, a dijelovi njezina tijela pronađeni su tek u prosincu 1995. Tada 25-godišnji ubojica., nezaposleni brusač iz Slovenskih Konjica, priznao je ubojstvo te je sve pojedinosti zločina ispričao hrvatskim i slovenskim policajcima.
Platila bratu da ubije suprugu njenog ljubavnika
Večernjak je o jednom brutalnom, naručenom ubojstvu u bivšoj državi pisao i 1984. Glavna akterica te mračne priče bila je tada 32-godišnja M.P. Ta majka dvoje maloljetne djece platila je svome bratu da ubije zakonitu suprugu njenog ljubavnika, J.R.. Teško bolesna supruga, koja je vodila bitku s leukemijom, doznala je izvanbračne izlete svog supruga te je njegovu ljubavnicu nekoliko puta napala i vrijeđala. Tijekom suđenja doznalo se da je svađa kulminirala 16. studenog 1984., a već sljedećeg dana, u noći između 1 i 2 sata ujutro, dok je njen suprug radio u noćnoj smjeni, supruga je ubijena. Počinitelj je bio brat M.P., kojega je tadašnji SUP u Karlovcu osudio na 13 godina zatvora. Braniteljica njegove sestre u obrani je naglasila kako je ona psihički bolesna za što ima i potvrdu psihijatra te je porota u prosincu 1984 godine, donijela odluku da ju se osudi samo na četiri godine zatvora, što je tada zgrozilo javnost.
Za novac je pokušao ubiti 13-godišnjakinju
Za ubojstvo po narudžbi jednom 48-godišnjem Riječaninu, za kojeg su austrijski kriminalisti navodili da je vojni marinac, bilo je ponuđeno 350.000 šilinga, što je bilo oko 190.000 kuna. Meta plaćenog ubojice bila je trinaestogodišnja učenica, M.G. Dok je tog 11. lipnja 2001. godine u 7:30 sati, na autobusnoj stanici u gornjoštajerskom mjestu Sankt Martin am Grimming, čekala autobus za sportsku osnovnu školu, plaćenik je, po nečijem nalogu, nasrnuo na djevojčicu te ju je vojničkim nožem tri puta ubo u prsa. Suludi napadač pokušao joj je prerezati grkljan, ali kako je djevojčica instinktivno sagnula glavu, ozlijedio joj je lice, nakon čega je pobjegao. Jedan od susjeda primijetio je bjegunca i opisao ga policiji. Nakon pola sata Riječanin je bio uhićen te je samo kratko izjavio kako je ispunio nalog za ubojstvo djevojčice za čiji su se život borili liječnici bolnice u Salzburgu.
"Ubij moju šogoricu i dobit ćeš nagradu!"
Jedan od zasigurno najstarijih slučajeva naručenog ubojstva zabilježen je na prostoru bivše države još 1975. godine, kada su u analima tadašnje jugoslavenske kriminalističke službe takvi slučajevi bili iznimno rijetki. Tada 43-godišnja domaćica iz Žarkova, nedaleko od Beograda, V.V., svom je poznaniku obećala platiti 10.000 dinara da ubiju njenu šogoricu Lj.M., također domaćicu iz sela Jelovik, kod Bajine Bašte. Ubojstvo šogorice počela je planirati još u ljeto 1972. godine. "Imam za tebe specijalan zadatak, trebaš ubiti moju šogoricu. Pomoćnike si sam sam odaberi, a nagrada ti je 10.000 dinara", rekla je svom poznaniku, M.M. On je potom angažirao dvojicu svojih prijatelja te su se dogovorili da prividno pristanu izvršiti zločin, kako bi se domogli novca. Otputovali su na mjesto koje je trebalo biti mjesto zločina, no zločin srećom ipak nisu izvršili. Prespavali su na jednoj njivi i potom se vratili u Beograd. S naručiteljicom ubojstva našli su se na groblju u Žarkovu te su ju pokušali uvjeriti da su zadatak izvršili, no naručiteljica ubojstva im nije povjerovala te je drugi dan otputovala u Jelovik kako bi se sama uvjerila je li njena šogorica doista ubijena. Nekoliko dana kasnije lišena je slobode, no na saslušanju je negirala da je angažirala M.M. da ubije njenu šogoricu. Nagađalo se da je motiv tog naručenog, no na sreću neizvršenog ubojstva, bilo naslijeđe.
FOTO Pogledajte što je Zelenski odjenuo na večeru s nizozemskim kraljevskim parom