Rijetki su obrti koji se kroz nekoliko generacija održe u obiteljima. Jedan je Urarsko-zlatarski obrt Daruvarčanina Josipa Časteka (59). Naime, Josipov istoimeni otac 1938. godine počeo se baviti urarstvom u Garešnici, a pet je godina kasnije preselio u Daruvar.
- Bio je samouk majstor, koji se u početku bavio isključivo urarstvom. Potom je izučio još četiri zanata: zlatarski, draguljarski, optičarski i filigranski. Uz njega sam se već od malih nogu eksperimentirao na 'vekericama' - kazao je J. Častek.
Tada se, priča vlasnik, živjelo isključivo od mehanike i popravaka, a prodaje, koja je bila zabranjena obrtnicima, nije bilo.
- Moglo se dobro živjeti. Otac je nakon II. Svjetskog rata u radioni u Daruvaru imao čak tri majstora i četiri šegrta, a i on je radio. Svi su imali posla, što je za današnje prilike nezamislivo. Danas je popravljanje sata prava rijetkost - priča J. Častek, koji je očev posao preuzeo 1974. godine nakon njegove smrti. Naime, mehaničke satove su danas zamijenili elektronski, pa povećalo i urarski alat uglavnom miruju, a najčešće intervencije su zamjene baterija ili cijelog elektronskog sklopa. Kada je u pitanju veći kvar najčešće se kupuje novi uređaj.
- Urarstvo se sada temelji na trgovini. Barem desetak godina ne radim mehaniku, jer se ne isplati - ističe J. Častek, čiji će posao nastaviti kći. Sin je, pak, dijelom zbog činjenice da urarstvo odumire otišao u optičarske vode. I u zlatarskom dijelu obrta je, za razliku od nekada, sve manje ručnoga rada i većinom je riječ o sitnim popravcima.
- Sve se na koncu svelo na trgovinu. Nekada se puno radilo i zaradilo, a danas je u obrtništvu situacija loša. Urarstvo je obrt koji izumire. U Zagrebu postoji škola, ali je problem gdje steći višegodišnje iskustvo da zanat bude izučen u potpunosti za samostalan rad - navodi obrtnik koji ove godine slavi 40 godina rada. Proslava je svečanija jer ga je Obrtnička komora nagradila priznanjem.
Posljednji majstori