Za one koji vjeruju u paranormalno, nelagoda koju izazivaju stare kuće često se tumači kao znak prisutnosti duhova. No novo istraživanje nudi prizemniju, tehničku interpretaciju: nečujni zvukovi koje proizvode dotrajale cijevi, kotlovi i ventilacijski sustavi. Znanstvenici su proučavali utjecaj infrazvuka na skupinu volontera i utvrdili da, iako je riječ o frekvencijama ispod granice ljudskog sluha, ispitanici postaju razdražljiviji, a razina kortizola – hormona stresa – raste kada je infrazvuk prisutan, prenosi The Guardian. Rezultati upućuju na to da čak i kada ljudi nisu svjesni postojanja infrazvuka, koji može dolaziti iz podrumskih instalacija poput starih cijevi i kotlova, ti nečujni valovi ipak mogu utjecati na njihovo raspoloženje.
Sami po sebi, ti učinci vjerojatno neće nikoga uvjeriti da je kuća ukleta. No kod osobe sklone vjerovanju u paranormalno, osobito u mračnoj i staroj zgradi, takav neobičan osjećaj može potaknuti sumnje na prisutnost „nečega“. „Infrazvuk može izazvati određenu tjelesnu nelagodu na koju se potom ‘nalijepi’ objašnjenje o duhovima ili ukletosti“, rekao je profesor psihologije Rodney Schmaltz s kanadskog Sveučilišta MacEwan, koji proučava zašto ljudi vjeruju u pseudonaučne i paranormalne tvrdnje.
Dodaje kako će osoba koja ne razmišlja u tim kategorijama isti osjećaj vjerojatno pripisati jednostavno zagušljivoj i neuglednoj staroj zgradi. „No netko tko je već sklon takvim vjerovanjima mogao bi to doživjeti kao dokaz prisutnosti duha“, kaže Schmaltz. Istraživači su ranije provodili eksperimente u lokalnoj atrakciji uklete kuće „Deadmonton“, pokušavajući utvrditi povećava li infrazvuk – odnosno zvuk ispod 20 herca – razinu straha kod posjetitelja. Rezultati tada nisu bili jednoznačni, pa su odlučili provesti dodatna testiranja. U novijem istraživanju 36 volontera slušalo je umirujuću instrumentalnu glazbu ili uznemirujuće zvukove kakvi se koriste u „kućama strave“. Polovicu vremena, bez njihova znanja, istraživači su putem skrivenih subwoofera reproducirali i infrazvuk.
U radu objavljenom u časopisu Frontiers in Behavioural Neuroscience navodi se da sudionici nisu mogli prepoznati kada je infrazvuk uključen, no tada su iskazivali veću razdražljivost, glazbu su doživljavali tužnijom, a u slini su im zabilježene povišene razine kortizola. „Bez obzira na to slušaju li umirujuću ili uznemirujuću glazbu, infrazvuk pomiče raspoloženje i stresni odgovor u negativnom smjeru“, ističe Schmaltz. „Jednostavno rečeno, ne možete ga čuti, ali vaše tijelo i raspoloženje ipak reagiraju – i to najčešće neugodno.“
Iako su potrebna dodatna, opsežnija istraživanja, Schmaltz smatra da infrazvuk može pridonijeti „neodređenoj nelagodi“ koju neki ljudi osjećaju u kućama za koje vjeruju da su uklete. „Vrlo je vjerojatno da ne znaju što je infrazvuk, ali ako im se kaže da su na ukletom mjestu, osjećaj razdraženosti pripisat će duhovima, a ne tihom tutnjanju starih cijevi u podrumu“, kaže.
Psiholog Chris French, profesor emeritus i autor knjige The Science of Weird Shit: Why Our Minds Conjure the Paranormal, upozorava da su dosadašnja istraživanja utjecaja infrazvuka dala mješovite rezultate. Smatra „vjerojatnim“ da takvi podražaji mogu neke ljude navesti da prostor dožive kao uklet, ali ne i više od toga.
„Korak je predaleko tvrditi da infrazvuk može objasniti navodnu poltergeist aktivnost, poput pomicanja predmeta“, kaže French. Dodaje i da postoje spekulacije kako bi infrazvuk mogao izazvati vizualne halucinacije, primjerice ukazanja, vibracijom očne jabučice, no za takve tvrdnje zasad nema čvrstih znanstvenih dokaza.