Kada se bilo tko od nas nađe u nekom problemu, za pomoć se može obratiti na mnogim stranama. Nekad je to obitelj, nekad su prijatelji, nekad stručnjaci, nekad institucije, a nekad – udruge. Jedna od njih, za koju bismo mogli reći da je zbog svog rada znana gotovo svima, jest Plavi telefon. Ne treba se tome čuditi jer ta telefonska linija pomoći postoji već jako, jako dugo. Točnije, 2. rujna obilježilo se punih 30 godina od njezina osnutka i početka rada 1991. A o tome što sve znače ta tri desetljeća, kakvu su povijest zabilježila, podsjetivši nas na štošta zanimljivo te poštovanja i zahvalnosti vrijedno govorio nam je jedan od osnivača udruge Plavi telefon te njezin voditelj Miroslav Vučenović, “tata Plavog telefona”.
voditelj Plavog telefona:
'Jedna je djevojčica nazvala i rekla da je otac siluje dok majka spava, onda su vrata zaškripala...'
Po nekim pozivima mogu se pisati scenariji za horore: pokušaji suicida, strah od trudnoće nakon silovanja, seksualno zlostavljanje djece...
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
MIRKO GALIĆ
Dokle nered može biti bezopasan? Vučić na Miloševićevim stazama, hrvatska vlast ne vidi Skeju
Kvadratura hrvatsko-srpskog kruga neće se brzo riješiti, s koje god se strane stane rješavati. Srbija za pomirenje nije zrela, Hrvatska nije dovoljno zainteresirana, a Srbi i Hrvati dijele sudbinu svojih država. Dokle taj nered može biti bezopasan?
INTERVJU: PERO SUDAR
Na proslavama ratnih pobjeda nikad ni spomena o pobijenima. Vodi li to prema miru?
Umirovljeni pomoćni biskup vrhbosanski o ratu i miru, mržnji i pomirenju, vjeri i naciji, Crkvi i politici
PIŠE MARKO JELIĆ
Znanost slavi onoga tko će biti u pravu za deset godina, a politika onoga tko je uvjerljiv do četvrtka
Zamislite čovjeka koji ima uređen život i kojem je jasno da mu ulaznica u politiku znači osobni rizik. Dobri ljudi ne odustaju od politike zbog nedostatka morala, već zbog savršeno razumljiva izračuna
HRVOJE ZOVKO
I za Vučića i za studente rat u Hrvatskoj počeo je 4. 8. 1995.
Tko god pobijedi na sljedećim parlamentarnim izborima u Srbiji, odnos prema Oluji i ratnoj prošlosti teško da će se bitno promijeniti
ŽARKO IVKOVIĆ
Gospićani se osjećaju napušteno. Bi li država jednako postupala da tisuće tona opasnog otpada leže pokraj Zagreba, Splita ili Rijeke?
Trebalo je proći 18 mjeseci da problem Gospićana postane politički važan. Danas su svi glasni i zabrinuti. Gdje su bili kad su kamere bile isključene?
Kada se u društvu uništi koncept morala (a ateizam upravo to čini), sve što ostaje je grozota pustoši.