Sudac zagrebačkoga Županijskog suda Ivan Turudić rekao je danas da je u arhivu uoči prvih demokratskih izbora dokumente uništavalo Povjerenstvo kojem je na čelu bio upravo Josip Perković, koji je jučer zajedno sa Zdravkom Mustačem u Münchenu osuđen na doživotni zatvor zbog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine. Sudac koji je naložio dostavu do tada nedostupnih dokumenata sudu u Münchenu u Jutarnjoj kronici Hrvatskog radija potvrdio je da su arhivi "pročešljani i očišćeni", da se ne zna koji su dokumenti uništeni, ali može se pretpostaviti da su uništeni važni dijelovi te arhivske građe.
Glavni motiv ubojstva Stjepana Đurekovića bila je eliminacija političkog protivnika režima, objavilo je sudsko vijeće Visokog zemaljskog suda u Münchenu obrazlažući presudu Perkoviću i Mustaču, okarakteriziravši to ubojstvo kao kazneno djelo iz niskih pobuda. Predsjednik sudskog vijeća Manfreda Dauster naglasio je da je nakon raspada Jugoslavije mnogo dokumenata uništeno i nalazi se dijelom u privatnim arhivima.
"Apsolutno, apsolutno! Ja sam izvršio, naravno, uvid u mnogo toga. Neposredno prije demokratnih izbora Republički sekretarijat za unutarnje poslove osnovao je komisiju za uništavanje pojedinih dijelova arhivske građe. To se tako zvalo. To je bila komisija od tri člana. Na čelu je bio osuđeni Perković", odgovorio je Turudić na pitanje jesu li arhivi u Hrvatskoj "pročešljani i očišćeni". Rekao je da je u toj Komisiji bilo još dvoje članova te da je nakon demokratskih izbora ponovno ta komisija počela s radom i ponovno je na čelu bio Perković.
"Prije je bio pomoćnik sekretara, a sad je bio pomoćnik ministra. Mi ne znamo koje su oni dokumente uništili jer to nije navedeno u dokumentaciji. Samo – uništavaju se pojedini dijelovi arhivske građe. Može se pretpostaviti da su uništeni važni dijelovi toga", istaknuo je Turudić. Odgovorio je da dokumente nije slao odvjetniku Sinišu Pavloviću, odvjetniku Gizele Đureković, nego sudu u Münchenu. Mi smo slali dokumentaciju sudu u Münchenu. Naravno, ta dokumentacija je i njemu bila dostupna, rekao je.
"Slali smo zapravo sve što smo bili dužni poslati po zakonu o suradnji, dakle sve dokumente koje su tražili. Mi bismo prethodno tražili od drugih tijela u Republici Hrvatskoj, i najviše smo dobili od SOA-e. Mogu reći da je SOA zapravo najbolje surađivala. Nismo imali takvu suradnju, primjerice, s Ministarstvom pravosuđa koje je uvijek kasnilo, odugovlačilo", istaknuo je Turudić. Na pitanje zašto su arhivi do tada bili zatvoreni i zašto je Ministarstvo pravosuđa odugovlačilo, sudac Turudić odgovorio je da ne zna i da on nije "adresa na kojoj bi se mogli naći odgovori na ta pitanja".
"Točno je da su bili zatvoreni i točno je da se Ministarstvo pravosuđa, ministar je tada bio Orsat Miljanić, nije baš pretrglo u suradnji i slanju te dokumentacije", ustvrdio je.
Presuda je osuda komunističkog režima
Turudić je na pitanje jesu li Nijemci počeli lustraciju u Hrvatskoj kazao da je već nekoliko puta javno rekao kako smatra da je lustracija u Hrvatskoj zakašnjela i zapravo nemoguća. "U svakom slučaju ova presuda u Njemačkoj osuda je komunističkog režima. Ta se činjenica ne može zanemariti", istaknuo je Ivan Turudić. Predsjednik sudskog vijeća Dauster pohvalio je suradnju hrvatskih vlasti oko zahtjeva za isporukom spisa.
"Nakon početnih poteškoća, Hrvatska je surađivala u punoj mjeri. No, i hrvatsko pravosuđe moglo je dati samo ono što je imalo. Nakon raspada Jugoslavije, mnogo dokumenata uništeno je i nalazi se dijelom u privatnim arhivama", rekao je Dauster. Dauster se nada se da će presuda Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču pokrenuti proces sučeljavanja s prošlošću u Hrvatskoj i zemljama nastalima nakon raspada Jugoslavije.
"Do procesa pred ovim sudom došlo je samo zato što se to prije toga nije dogodilo u Hrvatskoj. Mi ovdje ne postavljamo pitanje zašto je to bilo tako", rekao je sudac Dauster. "Nadamo se da će u zemljama koje su nastale nakon raspada Jugoslavije doći do znanstvenog sučeljavanja s ovim povijesnim razdobljem. Koliko je to polje tamo neistraženo, dovoljno govori činjenica da smo morali kao vještake pozvati jednog danskog i jednog njemačkog povjesničara", primijetio je Dauster. "Budući naraštaji donijet će svoj sud o tome zašto se proces sučeljavanja s tom stranom povijesti još nije dogodio", zaključio je Dauster.
naše sudstvo treba više turudića