Priča o broju zaposlenih u novouspostavljenom Državnom inspektoratu slojevita je i nije crno-bijela. Inspektorat je preuzeo 1460 zaposlenih iz inspekcija koje su nakon ukidanja Inspektorata u vrijeme Kukuriku Vlade bile razasute po ministarstvima.
Sindikati su inzistirali da se preuzme svaki zaposleni iz tih inspekcija s jednakim materijalnim pravima. Novi glavni državni inspektor Mikulić novom je sistematizacijom predvidio da Inspektorat potencijalno može zaposliti još petsto ljudi. OK, nije predvidio da se broj zaposlenih smanji, a mogao je i to.
No mogao je preuzeti i staru sistematizaciju pa bi potencijalni broj zaposlenih mogao biti 2163. Dakle, Mikulić je uložio trud pa je potencijalne nove zaposlenike Inspektorata smanjio za “čak” 168 ljudi. Ipak, krucijalni problem je u tome što je Inspektorat, s preuzetim zaposlenicima, glomazan aparat, a i dalje mu nedostaju inspektori, dakle zaposlenici koji predstavljaju njegov temeljni posao.
Kao i u cijelom državnom aparatu, u Inspektoratu buja administracija koja u tolikom broju sigurno nije neophodna. Je li Mikulić mogao rezati zaposlene u popratnim službama Inspektorata? Vjerojatno je mogao.
Drugi je par cipela što bi ga to dovelo u sukob sa sindikatima, a vrlo vjerojatno i tužbama za nezakonite otkaze. Ako baš ljude ne bi poslao na ulicu, onda bi oni vjerojatno bili preraspoređeni na neke druge poslove u državnom aparatu pa bismo na proračunskom novcu imali i dalje jednak broj potrošača. Ali Inspektorat bi brojio manje ljudi.
Da u društvu nije duboko ukorijenjen klijentelizam i da stranke ne posluju po načelu uhljebljivanja svojih članova, ni bujanje državnog aparata ne bi toliko živciralo i frustriralo.
Spoznaja da dobar dio zaposlenih po ministarstvima, javnim ustanovama, kao i u lokalnoj samoupravi kao ključnu referenciju ima pripadnost nekoj stranci, sada HDZ-u i HNS-u, nekad SDP-u, duboko frustrira svakog onog koji s diplomom, a bez stranačke pripadnosti, nije u mogućnosti dobiti posao sukladno svojim kvalifikacijama. Eliminacija uhljebništva i klijentelizma moraju biti top prioriteti mainstream stranaka, inače će ih zamijeniti protestne i antirežimske stranke.
1994. – diplomirao na Rudarsko – geološko – naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, kao prvi u generaciji, smjer geotehnika. Jasno da je diplomirao kao prvi u generaciji kad je njegova generacija tad bila na prvoj crti. Još nešto zajedničko ima s sadašnjim predsjednikom HDZ-a. I njemu je jedan roditelj vojno lice. HDZ je praktički preuzet od snaga protiv kojih se Hrvatska u domovinskom ratu borila.