Prvo je služio za prijevoz banana, zaplijenili su ga Nijemci a sudjelovao je i u agresiji na Hrvatsku

Popularno je nazvan „Titovim brodom mira“, iako je njegova „karijera“ još i prije „Titova doba“ bila burna i zanimljiva. Često ga se smatra Titovom jahtom, iako taj naziv nije sasvim točan. Bila je riječ o školskom i pomoćnom brodu na kojem je bivši jugoslavenski predsjednik često boravio i putovao na sastanke s drugim diktatorima „Trećeg svijeta“, a kao jedini od brodova bivšeg JRM-a bio je dovoljno velik i prostran da se na njemu urede apartmani za predsjednika i pratnju za duža putovanja. Naš današnji „Galeb“ porinut je davne 1938. u Italiji kao brzi brod za prijevoz banana (tal. „bananiera“), za državnu kompaniju „Regio Azienda Monopolio Banane“, skraćeno RAMB. Sagrađena su ukupno četiri broda te klase, a „Galeb“ je kao treći od njih dobio ime „Ramb III“. Još je kod projektiranja planirano preurediti u slučaju rata sva četiri broda u pomoćne krstarice i „Ramb III“ je djelovao tijekom Drugoga svjetskog rata u toj ulozi, dok ga 1943. nisu zaplijenili Nijemci i pregradili u minopolagač pod novim imenom „Kiebitz“. Potopljen je savezničkim zrakoplovnim bombama u Rijeci, izvađen i popravljen te je ušao u službu JRM-a kao „Galeb“. Tijekom rata u Hrvatskoj ostao je u sastavu „jugoslavenske“ mornarice, sudjelovao u agresiji na Hrvatsku, a zatim otišao u Boku kotorsku i služio pod zastavom „Savezne Republike Jugoslavije“ (Srbije i Crne Gore) do njezina raspada. Konačno je prodan jednome stranom brodovlasniku i stigao u brodogradilište „Viktor Lenac“ na remont, koji nije obavljen jer vlasnik nije platio popravak. „Galeb“ je otkupljen i završio je u Rijeci, a trebalo bi ga preurediti u „povijesni spomenik“, brod-muzej, prenoćište i mjesto za održavanje raznih kulturnih manifestacija. Pritom predstavlja sve veći „kamen spoticanja“ i povod verbalnih te literarnih sukoba pristalica i protivnika ponovno oživljenog „titoizma“ sa svim njegovim „ljepotama“, iako je brod zaslužio bolju sudbinu.