Imamo političare koji vode politiku iz 1941. i povjesničare koji žele stvarati povijest

Poludjet ću od antife, Jasenovca i četničkih spomenika koje treba srušiti. Idolatrija 10. travnja 1941. polazi od toga da je to bio slavan trenutak ustaškog pokreta koji je obećao rješavanje hrvatskog pitanja zauvijek – ali se pokazalo da za to nema političke mudrosti, mobilizacijskih sposobnosti i vojničke snage. Pavelić zato sklapa ugovor s nacističkim đavlom, pristaje na njihove zločine i pridodaje im svoje, a kad se ta iluzija raspline, kukavički bježi i ostavlja sljedbenike na nemilost odmazdi.

Odakle fascinacija antifašizmom ljevice? Pa to je bio svijetao trenutak povijesti u kojem se suprotstavilo izvornom Zlu, no nakon pobjede 1945. antifašisti su se pretvorili u demone koji su proganjali svoje političke protivnike, ne oklijevajući pred njihovim istrebljenjem, računajući da će uspjesi komunizma podmiriti sve te dugove. Avaj, Jugoslavija je doživjela i politički i financijski bankrot, i raspala se u krvavom ratu u kojem je vojska s crvenom zvijezdom uništavala ljude koji su je utemeljili.