Papa Benedikt XVI. potpisao je u četvrtak dokument o beatifikaciji hrvatskog svećenika Miroslava Bulešića (1920.-1947.) koga su u njegovoj Istri ubili komunisti u kolovozu 1947. godine. Papa je primio pročelnika Kongregacije za pitanje svetaca kardinala Angela Amata i potpisao popis budućih blaženika. Miroslavu Bulešiću priznata je mučenička smrt.
Bulešić je za svećenika zaređen 11. travnja 1943. godine u župnoj crkvi u Svetvinčentu. Na jesen 1943. godine imenovan je župnikom u Baderni. U toj se župi slijedeće dvije ratne godine zdušno trudio u pastoralnom djelovanju te se istodobno hrabrio i nesebično zauzimao za ljude, osobito za one koji su u ratnom vihoru bili najugroženiji. U svibnju 1944. godine piše vlč. Ivanu Paviću: Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda, mi moramo biti dobri Samaritanci, koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu”.
Na Poreštini, kao i po svoj Istri, tada djeluju tri vojske: partizani, fašisti i Nijemci. No kroz cijelo to vrijeme mržnje, Bulešić je sačuvao univerzalnost i principijelnost katoličkog svećenika o čemu svjedoči njegova izjava: “Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu”. Protivnicima i progoniteljima poručuje: “Moja osveta je – oprost”. Bulešić na Božić 1944. govori u propovijedi kako se ničega se ne boji “jer znam da činim u svemu svoju dužnost, i miran sam pred Bogom i pred ljudima”. Kraj rata dočekao je u Baderni, ali već u jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru. Komunisti su Bulešića pokušali nagovoriti neka se makne iz Kanfanara, neka pođe u Italiju: tamo je studirao, tamo ima rodbine i prijatelja, tamo će biti na miru. No on je odvratio: “Ovdje je veća potreba za svećenicima, ovdje treba ostati”.
Na otvorene prijetnje komunista, odgovorio je: “Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i Boga”. Crkva u Istri i njezino svećenstvo trpjeli su sve jače pritiske komunističkih vlasti. Dok je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio zatočen u Lepoglavi, Bulešić se intimno pripremao za mučeništvo. To je posvjedočio njegov tadašnji stariji subrat u Pazinskom sjemeništu, kasnije riječko-senjski nadbiskup mons. Josip Pavlišić. Koncem lipnja 1947. godine, obraćajući se Bogu, u dnevniku je zapisao: “Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi”. U subotu 23. kolovoza 1947. godine, kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe Krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakramenat. Krizma u Lanišću održana je u nedjelju, na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947. godine. Kad su bili svi krizmani, pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem Bulešića koji je bio kraj vratiju.
U porečkoj i pulskoj biskupiji provedeno je (1998.-2004.) službeno istraživanje o životu i mučeničkoj žrtvi Miroslava Bulešića, koje je 2004. predano Kongregaciji za pitanje svetaca. Danas je Papa potpisao dokument o mučeničkoj smrti Bulešiča.U istom dokumentu priznao je i papi Pavlu VI. herojske vrline, što je ključni korak prema beatifikaciji.
>>Na 10. obljetnicu smrti počinje beatifikacija Franje Kuharića
Zanimljivo je da se ni dan danas nitko nije odgovarao za taj zločin, to našu vlast ne zanima, važno da Manulić ima više borbenog sektora nego većina stvarnih ratnika.