Možda se izlaz iz ove vrlo neugodne situacije s podizanjem cijena u trenutku konverzije kuna u eure nalazi u Belgiji. Znamo, znamo, reći će neki: samo nam nemojte vi iz Bruxellesa popovati, Bruxelles je sve ovo i zakuhao (ali nadamo se da su takvi u manjini jer Bruxelles s nepoštenim poslovnim praksama pojedinaca u Hrvatskoj nema baš nikakve veze). Ali, ovaj primjer nije iz Bruxellesa, nego iz Antwerpena.
Prije desetak godina na modnoj sceni Antwerpena pojavio se dizajner s najtransparentnijim konceptom formiranja i prikazivanja cijena. Kupio sam jednu vestu. Na etiketi je bio prikazan trošak i mjesto porijekla svakog grama utrošenog materijala. Od pamuka, ciferšlusa do najtanjeg konca. Sve je pošteno pisalo. Odakle potječe, koliki je to trošak u ukupnoj cijeni, a na kraju je, naravno, pisalo i koliki je trošak dizajniranja i marketinga, dakle ono što je često najveći trošak u mnogim proizvodima. Modni brend se zvao Honest By, dizajner se zove Bruno Pieters, ali nakon par godina koncept je propao.
Hrvatska je uvela euro u nezgodnom trenutku, ali odustati nije trebala
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Dokle nered može biti bezopasan? Vučić na Miloševićevim stazama, hrvatska vlast ne vidi Skeju
Kvadratura hrvatsko-srpskog kruga neće se brzo riješiti, s koje god se strane stane rješavati. Srbija za pomirenje nije zrela, Hrvatska nije dovoljno zainteresirana, a Srbi i Hrvati dijele sudbinu svojih država. Dokle taj nered može biti bezopasan?
Na proslavama ratnih pobjeda nikad ni spomena o pobijenima. Vodi li to prema miru?
Umirovljeni pomoćni biskup vrhbosanski o ratu i miru, mržnji i pomirenju, vjeri i naciji, Crkvi i politici
Znanost slavi onoga tko će biti u pravu za deset godina, a politika onoga tko je uvjerljiv do četvrtka
Zamislite čovjeka koji ima uređen život i kojem je jasno da mu ulaznica u politiku znači osobni rizik. Dobri ljudi ne odustaju od politike zbog nedostatka morala, već zbog savršeno razumljiva izračuna
I za Vučića i za studente rat u Hrvatskoj počeo je 4. 8. 1995.
Tko god pobijedi na sljedećim parlamentarnim izborima u Srbiji, odnos prema Oluji i ratnoj prošlosti teško da će se bitno promijeniti
Gospićani se osjećaju napušteno. Bi li država jednako postupala da tisuće tona opasnog otpada leže pokraj Zagreba, Splita ili Rijeke?
Trebalo je proći 18 mjeseci da problem Gospićana postane politički važan. Danas su svi glasni i zabrinuti. Gdje su bili kad su kamere bile isključene?
Bolje glavom kroz zid nego odustati - to ste šteli reč?