Ako Europska komisija zaista bude posredovala u sporu Slovenije i Hrvatske oko granice i problema arbitraže, bit će to porazna činjenica. Ne zato što se – s pravom – može postaviti pitanje može li, primjerice, Frans Timmermans, koji je u Komisiji zadužen za to pitanje, zaista biti nepristran posrednik kad od početka vrlo tvrdo ustraje na agendi provedbe arbitraže, koja je bliska slovenskoj strani.
Bit će to porazna činjenica jer će pokazati da dvije države, koje su već dobrano prošle demokratsku punoljetnost, ne mogu same riješiti gotovo nijedan problem. Oslanjanje na druge da posreduju, mire, predlažu, pozivaju za stol može imati dva razloga. Jedan je taj da pregovarači nisu sigurni u snagu svojih argumenata ili u svoju političku snagu u matičnoj državi da dobiju podršku za svoje poteze. Drugi bi bio alibi i pokušaj abolicije od odgovornosti i alibi koju su preuzeli prihvaćanjem dužnosti time što se najčešće krivica, ali ne i zasluga, za nepopularne poteze svaljuje na druge. Dogovor o granici ništa je manje ni više nego dogovor.
Odgovorne bi države barem pokušale same riješiti problem koji – ruku na srce – ne opterećuje funkcioniranje država, osim ako ga ne se politički ne zloupotrebljava. Ova pat-pozicija u kojoj su se našle i Hrvatska i Slovenija u vezi s arbitražnom odlukom ne mora nužno biti i jako loša. Upravo bi prilično ograničeni manevri koje imaju i hrvatski i slovenski premijer, jer prvoga na stav o nepriznavanju odluke veže odluka Sabora, a drugog na inzistiranje na njoj referendum kojim je u Sloveniji prihvaćen sporazum s Hrvatskom, ali i sve veća nervoza jer se ulazi u izbornu godinu, mogli uroditi dogovorom. I zbog toga, ali prvenstveno zbog toga da se pokaže da je Hrvatska napokon odrasla, dobro je inzistiranje hrvatskog premijera Plenkovića da se problem prvo pokuša riješiti bilateralno, razgovorima dviju država, što Slovenija eskivira. Ali i za otpočinjanje bilo kakvih razgovora treba imati i državničke hrabrosti. No nitko nije ni rekao da je lako biti premijer.
Najbolje da Slo. Hr. same rije svoje probleme. Ne da im lisica kroji pravdu i svaki put odgrize malo sira sto je viska na jednoj strani vage i tako u nedogled dok nije pojela sav sir oko sega su se ovi dvoje svadali.