Kada su nakon Drugog svjetskog rata, a pogotovo šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća Hrvati zbog političkih ili ekonomskih razloga odlazili u Njemačku, bilo je to kao odlazak u obećanu zemlju. Tada se uglavnom odlazilo bez obitelji na „privremeni rad” s planom povratka za nekoliko godina, a što se kod većine iseljenih Hrvata nikad nije ostvarilo. Novi val iseljavanja u Njemačku započeo je 2008. godine u vrijeme ekonomske krize, a povećao se 2013. godine ulaskom Hrvatske u EU. Sloboda kretanja i nuđenje posla posredstvom raznih agencija omogućilo je mnogim Hrvatima lakše zapošljavanje izvan domovine. Po nekim pokazateljima, u deset godina hrvatskog članstva u EU, više je mladih hrvatskih obitelji (ne i pojedinaca) odselilo u Njemačku nego u cijelom poratnom razdoblju.
Hrvati napuštaju Njemačku zbog plaća i škola, ne žele da im djeca uče o LGBT zajednicama
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Burze se tresu, padaju i zlato i dionice: Analitičari upozoravaju na mogući početak pucanja AI balona
Povijesni podaci ipak sugeriraju da bi nakon šest uzastopnih dana gubitaka mogao uslijediti oporavak
Objavljene projekcije za idućih 45 godina: Muslimana će biti 80 posto više, kršćanstvo zbog napuštanja vjere gubi 105 milijuna ljudi
Demokratska republika Kongo postat će najveća kršćanska zemlja s gotovo 300 milijuna kršćana
Europski mirovinski sustav je propao, gotovo nitko u EU nema adekvatnu mirovinu
Ljudi na Starom kontinentu žive sve dulje, a rađa se sve manje djece. Uz to, u mirovinu odlaze već s prosječno 61 godinom. Takav je model neodrživ, a dodatno ga opterećuju niske plaće i visoke cijene stanovanja. Gdje je Europa pogriješila?
Neprihvatljivo je da obitelji još čekaju da pokopaju svoje mrtve
Pitanje nestalih neće promijeniti istinu o krvavom ratu na teritoriju Hrvatske. Potraga za nestalima humanitarno je pitanje koje nadilazi politiku
Novi svjetski AI poredak – da bi nešto novo izraslo, sve staro mora biti srušeno
Prije svega, nije bilo izvjesno ni hoće li biti održan. Potom se na sastanku, izgleda, uopće nije razgovaralo o nekim od ključnih kriznih žarišta u svijetu, poput Ukrajine ili Irana, niti je ponuđeno rješenje za njih
Često radim u Njemackoj. Još uvjek je osjetljivo bolje nego ovdije no računica nije ista kao prije 10 godina. Također i struktura naših ljudi gore se mjenja... nije isto kao 60tih -70tih i očekivanja su drugačija...