HDZ će od Nijemaca 
dobiti dobar ekonomski program, no hoće li se 
svidjeti njegovim biračima?

Iz perspektive razvoja hrvatske političke scene i mentaliteta upravljanja državom, HDZ-ova odluka da svoj ekonomski program izradi uz pomoć stručnjaka iz uglednog njemačkog instituta Ifo svojevrsna je prekretnica. Dapače, poprilično je čudno da nitko u pune 24 godine hrvatske neovisnosti nije posegnuo za angažiranjem stranih stručnjaka i primjenom tuđih, već isprobanih modela, u rješavanju nekih problema s kojima je Hrvatska suočena. Možda je i jedan od razloga tomu činjenica da su se kao strani ekonomski savjetodavci u tom periodu u Hrvatskoj pojavljivali ponajprije Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka, koje domaća javnost uglavnom nije percipirala kao dobronamjerne savjetnike, već više kao globalističke fiskalne policajce.

U takvim je okolnostima stvorena fama kako se strancima ne treba vjerovati niti kad darove nose iako je sasvim jasno da je u okruženju globaliziranog svijeta takav izolacionizam potpuno pogrešan. Uostalom, već godinama se periodički u hrvatskoj javnosti pojavljuju inicijative da se menadžere velikih javnih i državnih poduzeća bira na međunarodnim natječajima, no nikad nisu nadrasle idejnu fazu.

S druge strane, od 1. srpnja 2013. godine na čelu Bank of England – britanske centralne banke - jedne od najvažnijih i najuglednijih monetarnih institucija na svijetu sjedi Kanađanin Mark Carney, inače izabran temeljem – gle čuda – javnog natječaja objavljenog u međunarodnim tiskanim medijima, kao što su Financial Times i Economist. Pa ako stranac može voditi 320 godina staru stožernu financijsku instituciju nekadašnje kolonijalne sile, zašto primjerice sutra neki Slovenac ne bi mogao upravljati Hrvatskim autocestama ili HEP-om? Ako država s više od 60 milijuna stanovnika i bogatom povijesnom birokratskom tradicijom nema problema priznati kako među svojim građanima nema najpogodniju osobu za jednu od ključnih upravljačkih pozicija u državi, zašto bi od toga bježala mala Hrvatska. Utoliko, HDZ-ov iskorak prema stranom ekonomskom znanju zaslužuje pohvale. Pitanje je samo hoće li ta inicijativa biti adekvatno vrednovana od strane birača. Naime, jedan od razloga zašto u prošlosti hrvatske političke elite nisu bile sklone angažmanu stranih ekonomskih savjetnika bio je i taj što im se, često, ti savjeti baš i nisu sviđali.

Pojednostavljeno rečeno, stranci predlažu reforme, reforme podrazumijevaju intervenciju u prava neke društvene skupine, a to pak rezultira padom političke popularnosti. Nedavno istraživanje Udruge Lipa pokazalo je da hrvatski građani nisu neskloni reformama, no anketa nije sadržavala ključno pitanje: “Jeste li spremni osobno podnijeti privremeno smanjenje svog životnog standarda zbog provedbe reformi koje će donijeti dugoročnu korist?”. Iskreni odgovor znatnog broja hrvatskih birača na to pitanje i dalje je negativan, odnosno mnogi među njima podržavaju reforme pod uvjetom da se one odnose na društvene skupine kojima sami ne pripadaju. Stoga je poprilično izvjesno da će Nijemci HDZ-u isporučiti dobar ekonomski program, pitanje je samo hoće li se taj program svidjeti HDZ-ovim biračima.

U svojoj prošlosti HDZ je uglavnom vodio pseudotržišnu socijalno-populističku ekonomsku politiku, začinjenu čestim klijentelističkim incidentima. Takva politika, dok se sustav nije urušio, držala ih je na vlasti. Naravno, ona više nije moguća, no bit će zanimljivo vidjeti koliko su birači toga uistinu svjesni.

Bavarski institut nipošto nije nekakva neoliberalna institucija, no pretpostaviti je kako će ipak predlagati znatne promjene u smjeru ojačavanja tržišnih mehanizama i povećanja konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Uostalom, šef instituta Werner Sinn u Njemačkoj poznat je po svojem zalaganju za liberalizaciju tamošnjeg radnog zakonodavstva, kao i reformu sustava socijalne države. Možda to nisu recepti koji će biti ponuđeni Hrvatskoj, no vodstvu HDZ-a bi trebao biti poučan primjer njihovih koalicijskih partnera iz HSLS-a koji na prošlim izborima, usprkos konsenzualnom stavu da imaju najkvalitetniji ekonomski program, nisu uspjeli prijeći izborni prag od 5 posto. Ekonomska istina u Hrvatskoj dosad nije bila politički unosna roba.