Već dulje vrijeme traje trend rastakanja civilne industrije u Europi, koja vojno jača, no priprema za rat u međuvremenu je postala industrijska politika na razini Europske unije. Pod pritiskom energetske krize i gubitka konkurentnosti industrijska baza prenamjenjuje se u vojnu: tvornice koje su do jučer sklapale automobile, motore ili dijelove za civilnu industriju sada proizvode oklopna vozila i vojne dronove, a tehnološka infrastruktura (poput Muskova Starlinka kroz Starshield) postaje sigurnosna “arhitektura”. Hrvatska je također lokalni refleks europskog fenomena, a umjesto o industrijskim i infrastrukturnim pogonima i projektima u gotovo religijskom zanosu državni vrh propovijeda o borbenim avionima, oklopnim vozilima, projektilima i dronovima, što bi, s obzirom na povijest i naoružavanje u susjednoj Srbiji, s kojom smo ratovali, bilo donekle i shvatljivo da ne pristajemo da nam uvaljuju tehnološki upitnu kramu koja je zastarjela već u trenutku isporuke. Indikativna je i fizionomija domaće ekonomske diplomacije: kada se odlazi u inozemstvo na gospodarske dogovore visoke razine, umjesto ministra gospodarstva ide ministar obrane.
Granica između obrambene i ekonomske politike polako nestaje pred našim očima
Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.
Pretplatite se na sadržaj s potpisom.
Nismo više na tehnološkom dnu, no pravi ispit za robote je povećanje produktivnosti
Može li Hrvatska napredovati i kao proizvođač? Zasad smo prije svega kupci tehnologije koju primjenjujemo u vlastitoj proizvodnji
Pivo, nogomet i empatija umjesto tehnokratskog jezika: Kako je Burnham 'okrenuo' Britaniju u samo tri mjeseca
Burnham voli glazbu, nogomet, pubove i druge stvari iz svakodnevnog života, što je u suprotnosti s njegovim elitističkim i bogatim prethodnicima
Za koga se gradi stadion – za elitne arhitektonske krugove, japanske turiste ili navijače?
Dok čitava Europa već trideset godina gradi kompaktne, zatvorene i akustične arene u kojima se stvara efekt "kotla" i zadržava navijački zanos, struka je u Zagrebu odlučila učiniti upravo suprotno
Baština nije nešto nepomično što samo čuvamo iza stakla, ona može postati početna točka za nešto novo
Jedna od najpoznatijih makedonskih umjetnica Marija Miloševska nedavno je na Murteru predstavila svoj novi projekt nazvan "Filigranski arhipelag 249°", u sklopu 29. Dana latinskog idra, tradicionalne manifestacije posvećene maritimnoj baštini, drvenim brodovima i jedrenju s latinskim jedrom. Tim povodom razgovarali smo s autoricom, rođenom 1982. u Skoplju, gdje i danas živi i radi. No dio njezinih obiteljskih korijena vodi upravo prema šibenskom kraju. Njezina baka Marija bila je Hrvatica, podrijetlom iz Podina kod Šibenika, dok je majka rođena u Bjelovaru. Povezanost s ovim prostorom stoga nije samo umjetnička i istraživačka, već i duboko osobna
O predsjednicima Republike koji su ponovo poželjeli biti premijeri
Dogodila se činjenica da u Hrvatskoj imamo predsjednika koji je pokušao nešto što nije čak ni ruski predsjednik Vladimir Putin, a sada ni Vučić
Zahvaljujući Ukrajincima nestaje granica između toga što je civilna infrastruktura, a što vojna. Tzv zapadni svijet je šutio kada su ukrajinski teroristi počeli ubijati ruske civile u bombaškim napadima poput kćerke filozofa Dugina ili nekog blogera ili bogataša u Monaku, šutjeli su kada su ukrajinski teroristi počeli gađati brodove koji prevoze rusku robu, šutjeli su kada su počeli gađati ruske rafinerije, šutjeli su kada su počeli gađati skladišta ruskih Internet trgovaca i sada Rusija kao i svaka druga država ima legitimno pravo napasti svu infrastrukturu koju želi jet uvijek se može naći neka veza sa vojskom. Ako nikoja druga onda da porez od te tvrtke služi državi da finacira svoju vojsku - izlika koju koriste ukrajinski teroristi u napadima na ruske rafinerije.