Gramzivost od devet godina

Kako je moguće da netko za ratni zločin dobije četiri, pet godina zatvora, koliko i za najtežu nesreću ili ubojstvo, dok dr. Ognjen Šimić za mito dobije devet godina zatvora? Pa ako je i uzeo 210.000 kuna, nije nikoga ubio, nije prijetio pištoljem, a kao kirurg spasio je mnoge živote. Da je opljačkao banku, kazna bi mu bila bitno manja. Doduše, neki su za ratni zločin osuđeni i teže od dr. Šimića iako su riskirali život dajući svoj ratnički talent na raspolaganje domovini, a kažnjeni su “samo” zbog toga jer su kao zapovjednici propustili u ratnim okolnostima nešto učiniti.

Ali, ne mogu se miješati kruške i jabuke. Mogli bismo se onda pitati zašto je dr. Šimić od Rijeke dobio stan i imao plaću od dvadesetak tisuća kuna, a medicinska sestra Silva Pavošević iz Valpova morala je umrijeti u 44. godini jer nije mogla sama financirati, a državna joj birokracija nije pravodobno odobrila spasonosnu terapiju interferonom koja dođe otprilike kao samo pet Šimićevih plaća?

Nije isto ako se nešto učini zbog nepažnje, u trenutku slabosti ili zbog neimaštine i ako se zlo, a korupcija je u nas najveće, čini planski, gramzivo i kontinuirano devet godina s pozicija moći. Čak je teško uspoređivati i “iste” slučajeve.
Jer, nije li nedavno policajac za mito dobiven od vozača, u usporedbi sa Šimićem, drastično kažnjen sa dvije godine zatvora, kao i nogometni sudac Katuša koji je za jednu utakmicu dobio 10.000 eura, ili sudac Juraj Boljkovac osuđen na tri i pol godine jer je za 15.000 eura kanio srediti ukidanje pritvora sumnjivcu.

Šimiću je nepravomoćno dokazano 18 slučajeva! Bio je silno uporan, činio je to s pozicije predstojnika, imao je puno više nego što je potrebno prosječnom čovjeku, ali je smatrao da mu pripada još i nije prezao da to bahato uzima od ljudi u trenucima njihove nemoći. I nije se pokajao. Štoviše! Takvo djelo u ovakvoj državi zaslužuje primjerenu kaznu!