Kolumna

Glupo je da djeca od svih tih društvenih mreža ne znaju tko je slavuj i kako se glasa

Foto: Slavko Midzor/PIXSELL
Glupo je da djeca od svih tih društvenih mreža ne znaju tko je slavuj i kako se glasa
19.05.2023.
u 07:06
U Japanu postoji čovjek koji je trener za smijeh, jer su se Japanci nakon tri godine pod maskama zaboravili smijati. I nama bi trebao jedan. Kao što nam treba i više priče, umjetnosti, radosti i više tišine

Zabrinut sam čovjek, sa zabrinutim mislima – kako glasi stih Boba Dylana – pa se u zadnje vrijeme redovno budim u gluho doba noći. I dok tako prevrćem probleme u glavi i srcu, dok je središte grada utihnulo, s tek pokojim autom ili noćnim tramvajem, u zadnje vrijeme čujem isto: negdje pjeva slavuj. Osim njega odjekuje samo bip-bip-bip signala za slijepe na semaforu, i tušti pretpotopni pljusak, a slavuj i dalje cvrkuće, dižući i spuštajući glas po samo njemu razumljivim harmonijama.

I umjesto da i dalje mučim sam sebe, zaboravljam na brige i počinjem misliti na slavuja: što radi u gradu, gdje mu je gnijezdo i, kao i svi neurotici, pitam se smeta li mu kiša koja uporno lije i lije. I mogu reći da se ujutro budim bolje volje, jer znam da je tu negdje, među sumornim kućerinama, slavuj. I počinjem podsmješljivo gledati kaos na mojem raskršću: zbog neizmjernih gužvi, automobilisti se naguraju u križanje, gdje ih zatekne crveno, pa smetaju onima što im dolaze okomito, kao i tramvajima što skreću, a sve uz zvonjavu ZET-ovaca, trubljenje pa i psovke; a u meni i dalje negdje pjeva slavuj.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.



Komentari 2

Avatar Cohen
Cohen
18:55 20.05.2023.

Društvene mreže nemaju ništa s tim da je slavuj prošao ispod dječih radara. Ni škola. Roditelji, djedovi i bake su tu da odgoj djeteta obogate svojim literarnim i vizualnim "dodacima", odlascima s djetetom na promatranje izgleda, veličine, glasanja i ponašanja faune u prirodi (barem u park), zajedničkim slušanjem i gledanjem video spotova na Youtube-u o stvarima koje mislimo da trebaju znati, osjećati, vidjeti i doživjeti (glasanje raznih glazbala, na pr.), jer za to nemaju izravno priliku u svom obiteljskom ili školskom okruženju. U našoj obitelji, na primjer, unuka je bila stara tek godinu dana kada je baka u tekst svoje buduće priče za nju, o proljeću, uvrstila i poveznicu na spot u kojemu se u krupnom planu gleda i sluša slavuja kako pjeva. Ne smije se mimoići, pa ne prepuštamo slučaju..

MM
MMarko657
14:23 19.05.2023.

Jako mi je zgodno da je članak počeo stihom iz pjesme koja se zove "Things have changed" autora koji je 46 godina prije objave te pjesme objavio pjesnu "Times They are changing"... a tema članka je da je baš glupo da su se vremena promijenila. Svaka čast za tu poeziju u novinama. ;) A što se tiče crkava u Londonu, kako bi tek bile lijepe i inspirativne da ih reformiranje u 16. stoljeću nije ispraznilo od "idolopoklonstva".