Glad naroda za pobjedama potiču oni koji su tom istom narodu u kosti i duše utjerali osjećaj poraza i žrtve

Pametan čovjek uvijek se zaustavi nadomak gluposti. Ali to zaustavljanje je napor da se izbjegne vrebajuća glupost i od tog se napora i sastoji inteligencija. Glup čovjek, naprotiv, u sebe nikada ne sumnja. Sebi djeluje razborito i otud mu ona zavidna mirnoća koja se gnijezdi u njegovu duhovnom siromaštvu. Kao što nema te sile koja će insekte istjerati iz njihove rupe, ni glupan se ne da izmjestiti iz svoje gluposti. Niti ga je moguće načas izvući iz zaslijepljenosti i malo ga prošetati, nagnavši ga da svoju ubogu viziju suoči s tananijim, tuđim gledištima. Glupan je takav za cijeli život i u njegovu glupost ne može se prodrijeti jer nema pukotina. Zato je Anatole France govorio da je glupan puno pogubniji od zlikovca, jer zlikovac neki put predahne od zla, ali glupan od gluposti nikad. Nije riječ o tome da je čovjek mase glup. Naprotiv, današnjeg pripadnika mase krase veće intelektualne sposobnosti nego ikad prije. Ali te mu sposobnosti ni po čemu ne pomažu. Uistinu, nejasno saznanje da ih posjeduje služi mu samo da se još dublje zatvori u sebe i da ih ne koristi.