Gdje je sila Putinove Rusije ako je može ugroziti privatna vojska plaćenih ubojica?!

U trenutka kad mu je partner s bojišta otkazao poslušnost i okrenuo tenkove prema Moskvi, Vladimir Putin nije u Ukrajini ostvario ni jedan od svojih ratnih ciljeva. Htio je srušiti režim u Kijevu – Volodimir Zelenski čvršći je nego ikad prije. Mislio je izvesti blitzkrieg i u nekoliko dana pokoriti susjednu državu – muči se 16 mjeseci, uz silne ljudske, materijalne i političke gubitke. Računao je da će učvrstiti vlast na prisvojenom Krimu i u okupiranim ukrajinskim pokrajinama – suočen je sa sve većim otporom i neizvjesnošću.

Planirao je da će otjerati NATO od ruske granice – zapadni vojni savez u međuvremenu je ušao u Finsku, na najdužu granicu Rusije prema Zapadu, a mogao bi doći i na stratešku granicu koja Rusiju dijeli od Ukrajine. Putin je morao biti u neviđenim teškoćama kad se Jevgenij Prigožin usudio krenuti u marš na Moskvu; avanturistički izlet ratnoga profitera imao bi sva vanjska obilježja puča, da je itko od Putinovih protivnika mogao upotrijebiti pobunjeničku energiju "wagnerovaca". Iako se povukao s pola puta, zapovjednik pobunjenika ozbiljno je uzdrmao Putina usred rata koji se ne odvija po njegovu scenariju, a mogao bi krenuti i gore. Dok je, zatečen pobunom, pred kamerama mlako prijetio pobunjenicima, ruski predsjednik izgledao je kao uplašeni političar koji gleda oko sebe ne bi li vidio koji će sljedeći saveznik dignuti ruku na njega; nije više bio neustrašivi vladar koji se ne boji ući u kavez lavovima, ni skočiti u zaleđenu vodu.