Visok 37 metara, na vrhu Veliki Petrovac, iz magle izranja armiranobetonski kostur jednog od najimpresivnijih spomenika bivše države. Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna, djelo kipara Vojina Bakića, bio je zamišljen kao blistavi simbol otpora, obložen pločama od nehrđajućeg čelika. Danas, gotovo potpuno oguljen, predstavlja podsjetnik na propadanje i zaborav, no čak i kao ruševina, njegova brutalistička arhitektura ostavlja bez daha posjetitelje.
Svečano otvoren 1981. godine, spomenik je posvećen antifašističkoj borbi i žrtvama naroda Korduna i Banije, prije svega Srbima. U njegovoj unutrašnjosti trebao je biti smješten muzej i kongresna dvorana, čineći ga jedinstvenim spojem memorijala i funkcionalnog prostora. Bilo je to zdanje koje je nadrastalo lokalni značaj, postavši spomenik spomenika partizanskoj borbi.
Sustavna devastacija počela je nakon Domovinskog rata. Godinama su organizirane skupine lopova skidale i odnosile skupocjenu oplatu od nehrđajućeg čelika, prodajući je kao sekundarnu sirovinu. Ostavljen bez zaštitnog sloja, armiranobetonski kostur prepušten je zubu vremena, kiši i snijegu koji su uništili unutrašnjost. Zidovi išarani grafitima i ostaci smeća svjedoče o potpunoj odsutnosti brige nad ovim zaštićenim spomenikom kulture.
Ironično, najveća prepreka obnovi danas je birokracija. Spomenik pravno ne postoji; nije upisan u katastar ni zemljišne knjige. Nalazi se na tromeđi općina Vojnić, Gvozd i Topusko te na granici dviju županija, što onemogućuje bilo kakav ozbiljan zahvat. Dok država desetljećima ignorira propadanje, jedinu funkciju su mu pronašle telekomunikacijske tvrtke koje su na vrh ilegalno postavile odašiljače. Tako div s Petrove gore služi kao najskuplji antenski stup u državi.