Kao Cesarićeva voćka poslije kiše, “koja bliješti suncem obasjana..., al’ nek’ se sunce malko skrije, nestane sve te čarolije”, izgleda mi svako jutro nakon proslave dočeka Nove godine. I ovoga jutra izronila je surova stvarnost čim je čarolija vatrometa nestala u mračnoj noći. Otrježnjenje nakon pjenušca uvijek u BiH prati glavobolja. Pogled i unatrag i u budućnost nije nimalo ružičast. Prebirem događaje koji su obilježili 2017. Pokušavam među desecima naći nešto pozitivno. Ali, sve je nekako crno. Što je obilježilo godinu s kojom smo se u BiH oprostili bez suza?
Političke svađe koje su se prenosile na narode, suđenja za ratne zločine i pokušaj nametanja kolektivne krivnje Hrvatima, proslava Dana Republike Srpske koji je Ustavni sud zabranio, igre oko Izbornog zakona kojim se želi Hrvatima uskratiti da sami biraju svoje predstavnike, europski put BiH koji je gurnut na stramputicu, sukob sa Srbijom zbog tužbe za genocid, a s Hrvatskom zbog Pelješkog mosta, brojne nesreće i nepogode... Kada se tomu dodaju oni preko granice, kao što je slom Agrokora, čije je posljedice osjetila i BiH, onda se i nije čuditi što sve više mladih napušta državu. Nažalost, čak i cijele obitelji koje su imale posao odvukao je zov obećane zemlje. U takvom sivilu bilo je teško primijetiti pozitivne priče. A njih su bile na tisuće.
Mnogi Bosanci i Hercegovci postizali su veličanstvene rezultate kojima bi se mogle ponositi i puno veće države nego što je BiH. U sivilu politike zamagljeni su uspjesi mnogih gospodarstvenika, umjetnika, sportaša...
Samo je mučnije od kolektivnog podsjećanja na staru godinu predviđati što nam donosi n(ova). Izbori su u listopadu, a već je počela prljava kampanja. U tom političkom blatu će se valjati svi ostali događaji, poput proslava koje dijele narode, izigravanja europskog i puta prema NATO-u, rušenja mostova sa susjedima... Ako se i bude gradilo autocestu ili postizalo gospodarske, sportske i druge rezultate, njihov sjaj će se gubiti u prljavštini zatrovanog političkog ambijenta.
Gotovo sam zbog ovoga društvenog crnila zaboravio da prvo jutro u novoj godini treba biti svečarskije. Drugačije od uobičajenih. Ono traži osmijeh, optimizam, prijateljski stisak ruke, iskrene želje... Što bih onda poželio Bosancima i Hercegovcima? Rekao bih im - dragi prijatelji, zašto ne primjećujete kako imate prekrasnu domovinu u kojoj stanuju prekrasni ljudi? Čemu ratovi svakih nekoliko desetljeća? Zašto želite protjerati druge sa zajedničke zemlje kada je ionako sve pustija? Uredite svoje društvo po svojoj, a ne njihovoj (međunarodnoj) mjeri. Različitosti neka vam ne budu teret, već bogatstvo. Budite graditelji mostova. Na izborima izaberite bolju budućnost, a ne bolju prošlost. Dragi Bosanci i Hercegovci, sretna vam još ova preostala 363 dana u ovoj, 2018. godini. Učinite je najljepšom. Neka podsjeća na Cesarićevu voćku poslije kiše, čiju “čudesnu raskoš njenih grana” vječito obasjava sunce.
Lijep tekst.